NAKON ŽESTOKOG verbalnog okršaja u kojem obje nisu birale riječi, Branka i Sabina sjedile su jedna preko puta druge i u tišini uživale u livanjskom siru.
Društvo su im pravili Ava, Sabina i Josip. A sa Gljivom ću specijalno razgovarati o tebi, rekla je Mutti Josipu, koji je odgovorio kako nekoć popularni bosanski folk pjevač nije u trendu. Nema veze, reći će on meni sve!, nije odustajala Branka. Na Avino pitanje o kome je riječ, Branka je objasnila: Jedan autor koji je napisao pjesmu Ej Branka Branka. Josip je nastavio: Pamtiš li ono ljeto…
Brankino lice prekrio je osmjeh na live verziju nekoć popularne pjesme koju je izvodio Toma Zdravković. To je napisano za mene, otkrila je farmerima Branka. Josip je nastavio pjevati, a Jelena je demonstrativno okrenula glavu na drugu stranu i nastavila jesti. Osim njega, to je primijetila i Sabina, te su oboje prasnuli u smijeh. Ajde pusti me da pojedem, da ne bi…, komentirala je Splićanka. Josip je prestao pjevati, a Branka je opet posegnula za biserom iz svoje bogate prošlosti: Nazif Gljiva je bio jako dobar prijatelj moga supruga i onda mu je rekao da napiše tu pjesmu. I on je napisao.
Josip je nastavio pjevati: Tko je kriv zbog našeg rastankaaaa… Branka je napomenula kako baš pjesmu dobro ne poznaje, iako je pisana za nju. Malo kasnije, kada su ostale same, Branka je ponovila Avi svoju priču o pjesmi. To je moj prvi suprug naručio, ne zadnji! Ava je reagirala: Pa kolko ih ima? Branka je kako iz topa izpalila: Tri! Ava se divila Josipovim poznanstvima, ne sumnjajući kako Josip poznaje Nazifa Gljivu. Ma zna zato što je tip iz Sarajeva. Nitko ne zna sve. Niti ja ne znam sve!, graknula je Branka, osjetivši se ugroženom činjenicom da netko možda više ljudi poznaje od nje.
