Žana, Jelena, Nikol i Sabina ležale su svaka na svom krevetu i s Josipom raspravljale kako osoba od dvadesetak godina može reći da je prošla svašta u životu. Josip je rekao kako je smiješno uopće razmišljati kako je netko od 23 godine u životu prošao puno toga. Žana se uplela u priču i rekla mu kako postoje ljudi koji s 23 godine prođu više nego oni od 35 i da njoj to nije nimalo smiješno.
Nakon šala na tu temu, zamislili su se i zaključili kako je svaki od njih u djetinjstvu imao teške trenutke. Kad je razmislio, priznao im je teško djetinjstvo koje je proživio, a koje one ne mogu ni zamisliti, ali i da neće pričati pred kamerama. Kad vidiš dvije smrti u životu, ispred svojih očiju, onda mi reci da si sve prošao! Kad vidiš kakav je to osjećaj i kako se osoba nakon toga osjeća, koliko te dugo drži ta spoznaja., uzrujano mu je rekla Žana.
Farmeri su je pitali o čemu ona priča, no ona im je mirno odgovorila: U ovoj kući ne želim pričati o nekim stvarima.. Nikol je pak iznijela svoju teoriju: Ja mislim kako sam previše strahota prošla kao dijete, da trebam u životu dobro proći, jer sam svoj pakao već proživjela. Nakon kiše dolazi sunce!. Jelena joj je rekla da to sunce mora zaslužiti.
Pjevačica je rekla kako je na jednu ruku i zahvalna na takvom djetinjstvu jer se u životu za sve borila s većim žarom. Najgore je kad nekome radiš dobra djela, i pamtiš ih, time ne radiš ništa dobro!, rekla je ljutito Žana. Svi su se složili da se s dobrim djelima ne treba hvaliti, već ih treba držati za sebe.
