Farmer Antonio se svakako želio pomiriti s Brankom te ju je odveo u mračnu šupu kako bi na miru raščistili stvar. Ja sam mislio da si ti jedina s kojom sam se ovdje sprijateljio. Znaš kad smo pričali u vrtu, stvarno sam osjetio neku vibru, započeo je svoju ispriku Antonio, ali Branka se nije dala uvjeriti: Ali meni to zvuči lažno! Antonio se vratio na priču o jajima i Sajmu te joj objasnio kako je morao pitati ostale farmere za suglasnost.
A za druge nisi tražio moju suglasnost?! Mene nitko ništa nije pitao. A ti si gledao u Kikija, pa on ništa ne odlučuje. Što pitaš njega!? On sada kuha, ali ja kuham otkad sam došla!, bila je oštra Branka. Antonio je ponavljao kako želi biti dobar s njom, onako kako je bio. Branka je to isto poželjela.
Mutti moja, oprosti ako si to shvatila kao atak. Sori, užasno si mi draga. Ono s Alkom što smo imali, tu vibru želim zadržati, molećivim glasom obraćao se Antonio Branki. A zašto me onda tretiraš loše?, bila je neumoljiva Branka. Antonio je poput lika iz sapunice zavapio: Oprosti Mutti, iz srca oprosti!
Branka mu je poletjela u zagrljaj te naglasila kako više ne smije biti živčan te da ona nikada ne priča gluposti. Na kraju ga je i zašpotala: Već si mi zaribao stroj, a čula sam da si i vile razbio. Unatoč kritici, Antonio nije štedio na komplimentima:
Najstarija si od cura i ako ću ikad ikoga poštovat to si ti! Najzrelija si, imaš najviše iskustva u cijeloj priči i sve što kažeš je suvislo, tervezno i sa smislom., zaključio je svoju u najmanju ruku patetičnu ispriku Antonio. Branka se toliko zbunila da ga nije uspjela ispraviti i reći trezveno, a ne tervezno!.
