PEKING – Iako je nakon pobjede komunizma u Kini 1949. godine Mao Ce-tung odlučio reći zbogom konkubinama, dolazak kapitalizma u toj zemlji označio je i oživljavanje institucije “druge žene”.Naime, sve veći broj bogatih kineskih biznismena uz zakonitu ženu ima i konkubinu, odnosno “er nai” ili “drugu ženu”.Konkubinat ima dugu tradiciju u Kini i jedan je od simbola kineskog feudalizma. Bogati kineski veleposjednici u prošlosti su imali jednu ili više konkubina. U pravilu mlađa i ljepša od zakonite žene, konkubina je živjela u nekoj vrsti kohabitacije s muškarcem i njegovom obitelji.Po položaju je bila inferiornija od zakonite supruge, ali se njezin status mogao poboljšati ako bi na svijet donijela muškog potomka. Što je muškarac bio bogatiji i moćniji, imao je više konkubina. Prednjačili su kineski carevi koji su stotinama, pa i tisućama svojih konkubina namijenili Zabranjeni grad u Pekingu. Neke su konkubine bile iznimno uspješne, bogate i moćne i nerijetko su se služile intrigama kako bi održale svoju moć.No, moderne konkubine ne žive više iza zatvorenih zidova, nego se šeću šoping centrima ili vrijeme krate u kafićima. Najveći broj konkubina je na jugu Kine.Mlade žene odlučuju postati konkubine zbog novca ili lagodnog života, ali je za neke od njih to način da pobjegnu iz bijede. – Moj sin ima dvije godine, a njegov je otac star poput moga. Zovem ga stari muškarac, ali on je prema meni dobar. Kupio mi je kuću od 180 četvornih metara, a na ime moga sina vodi dvije trgovine – priznala je jedna 20-godišnja konkubina koja je željela ostati anonimna.Dodala je da živi vrlo ugodno, ali da nikada “staroga muškarca” ne pita za njegov posao i službenu obitelj.
