ĐAKOVO – Duhovna obnova za prezbiterij Đakovačke i Srijemske biskupije održana je u Metodovoj dvorani i Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu na temu "Svećenik i milostinja. Odricanje kroti našu sebičnu narav, otvara nam srce za potrebne po uzoru na tvoju dobrotu". Voditelj je bio pomoćni đakovački i srijemski biskup dr. Đuro Hranić.
Obnova je započela zajedničkom molitvom Srednjega časa. U uvodnom razmatranju biskup Hranić iznio je etimološko, biblijsko utemeljenje riječi milostinja. Premda se na prvi pogled može učiniti da je milostinja nešto ponižavajuće, možda malo i nevažno, ona ima svoje mjesto u Svetom pismu, u životu vjernika, svećenika, a i svoje dublje – istinsko značenje. Dati milostinju znači učiniti dugoga čovjeka dionikom svojih dobara. Evanđeoska kategorija milostinje označava nutarnji stav: ne dati nešto od sebe, nego dati sebe – biti otvoren za drugoga. Milostinja čovjeka oslobađa egoizma i otvara ga za drugoga – altruizam. Analizirajući i tumačeći neka biblijska mjesta o milostinji, biskup Hranić istaknuo je kako svećenikov život jest i treba biti milostinja za drugoga, po uzoru na Isusa Krista koji sam postade siromah da svojim siromaštvom obogati čovjeka.
Kao konkretni plod zajedničkog promišljanja o milostinji u kapelici Bogoslovnog sjemeništa stavljena je košarica u koju su svećenici mogli ubaciti svoj dar kojim su se uključuju u Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini i tom prigodom prikupili oko 15.000 kuna.
Kroz dijalog pismoznanca i Isusa o tome koja je zapovijed najveća u zakonu te kroz prispodobu o milosrdnom Samarijancu nastavljeno je zajedničko promišljanje o temi svećenik i milostinja. Opasnost je da se svećenik poput pismoznanca upusti u puko teologiziranje bez želje da doista konkretno čini ono na što je pozvan. Kroz mogućnost ispovijedi svaki od nazočnih svećenika mogao je osobno iskusiti Božju blizinu i njegovo milosrđe. Svećenici su zatim hodnicima Bogoslovnog sjemeništa molili pobožnost Križnoga puta.
