RIJEKA – Na početku korizmenog vremena riječki nadbiskup Ivan Devčić uputio je vjernicima poslanicu "Nijedan uzor kreposti nije daleko od križa". Riječi su uzete iz izlaganja sv. Tome Akvinskoga, u kojem svetac "pokazuje kako u Kristu na križu nalazimo uzor ljubavi, strpljenja, poniznosti, poslušnosti i svake druge kreposti. Sv. Toma jednostavno ističe: Tko god hoće da živi savršeno ne treba ništa drugo da učini nego da prezre što je Krist prezreo na križu i da poželi što je Krist poželio.
Potrebno je, stoga, napominje nadbiskup, zagledati se u križ Isusa Krista, tj. u Krista na križu, da bismo spoznali što su pojedine kreposti i kako ih, slijedeći Krista, možemo ostvariti u svojemu životu. A korizma "pruža izvrsnu priliku da bolje upoznamo Isusa Krista koji se radi nas i našega spasenja dao raspeti na križu". U tu svrhu riječki nadbiskup u poslanici vjernicima preporuča dnevno čitanje Novog zavjeta, posebno evanđelja Muke Isusove, koja na dirljiv i teološki duboko promišljen način prikazuju Isusovu poslušnost Ocu i ljubav prema čovjeku.
Nadalje, "kao izvrsno pomagalo za dublje upoznavanje našega Gospodina nudi nam se i Katekizam Katoličke Crkve, dostupan i u sažetku, za koji želimo da ove pastoralne godine dođe u ruke što većem broju vjernika naše nadbiskupije. S Kristom se možemo intimnije združiti i u svakodnevnoj pojedinačnoj i obiteljskoj molitvi, kao i redovitim sudjelovanjem u nedjeljnoj sv. misi i pričesti". Korizma je, naime, posebno vrijeme za pristupanje tom svetom sakramentu, kako bismo očišćeni i obnovljeni mogli ući u veliko slavlje Gospodinova i našega uskrsnuća. Korizma je također vrijeme kada ćemo se intenzivnije pitati ljubimo li Boga, a kriterij za to naći ćemo u tomu kako ljubimo svoje bližnje: "Ljubav prema Bogu obvezuje nas na ljubav prema svojim ukućanima, na međusobno opraštanje, poštovanje, pomaganje i strpljivost. Ona nas posebno obvezuje na solidarnost sa slabima u svojoj kući i u društvu. Zato je korizma posvećena raznim djelima Caritasa, između ostaloga i davanju priloga za potrebe našega nadbiskupijskog Caritasa".Posebno se ističe i važnost odgoja djece u kršćanskome duhu te njegovanje obiteljske molitve i zajedničko sudjelovanje u nedjeljnoj i blagdanskoj misi, "vodeći brigu da djeca što bolje upoznaju kršćansku vjeru i žive u zajedništvu s Crkvom". Kršćanin je, ističe nadbiskup Devčić, pozvan i na društveno zalaganje. Pozvan je "nadom koju je primio i koju nosi u svojem srcu, boriti se protiv društvenog pesimizma i defetizma, dakako, ne jeftinim parolama, nego ozbiljnim radom i zalaganjem prema uzoru na svojega Učitelja koji se u borbi za dobro čovjeka nije štedio sve do smrti. Zato kršćanin u Isusovu križu može otkriti najdublji smisao, ali i autentični način svoga društvenog angažmana. To jednako vrijedi kako za običnog građanina vjernika tako i za onoga koji ima veće ili manje, pa i one najveće odgovornosti u društvu. Za sve vrijedi: poput Krista podmetnuti leđa te breme društvenih slabosti i nada staviti na vlastita, umjesto na tuđa ramena".
