ROVINJ – U sklopu "Šoljanovih dana" u velikoj dvorani Pučkoga otvorenog učilišta u Rovinju održan je središnji dio te manifestacije – književno-znanstveni kolokvij o temi "Književni opus Slobodana Novaka ".
Moderator Božidar Petrač pročitao je pismo Slobodana Novaka sudionicima skupa u kojemu ističe da je počašćen što se njegovo ime izgovara "pod okriljem našega dragog i nezaboravnog Tonka Šoljana" s kojim ga odavno i zauvijek vezuje duboko prijateljstvo. Novak poručuje da se ponosi što se nekolicina uglednih kolega potrudila kritički ogledati za njegovim skromnim životnim djelom i dovesti ga u bilo kakvu vezu s djelom jednog od najvažnijih hrvatskih pisaca. Poželio je da kritika posvećena njegovu djelu na ovogodišnjim "Šoljanovim danima" u konačnici bude pozitivna, a manifestaciji je poželio mnogo uspjeha, prenosi Hina.
Petrač je izlagao o Šoljanovoj recenziji "Izgubljenog zavičaja" Slobodana Novaka te podsjetio da se tim romanom Novak javio 1954. kao zreo i izgrađen pisac. Roman tematizira događaje povezane s Novakovim djetinjstvom provedenim na idiličnom otoku. Po Petračevim riječima, riječ je o nostalgičnoj evokaciji slika lirskih i arkadijskih ugođaja, zapravo lirskome tekstu pastoralnoga karaktera koji u dobroj mjeri odstupa od aktualnog pisanja. Petrač je podsjetio i na Frangešovu ocjenu tog romana, koji je isticao da je taj roman bio novi ton u našoj poslijeratnoj prozi te da ritam pripovijedanja slijedi cikličnost izmjene godišnjih doba.
Napomenuo je da su recepciju Novakova romana snažno prigrlili i povoljno ocijenili njegovi stariji kolege – Ranko Marinković, Ivan Dončević i Vjekoslav Kaleb. Isto tako, podsjetio je, roman se kao knjiga pojavljuje 1955. u Matici hrvatskoj u Splitu, a Antun Šoljan te je godine u časopisu "Krugovi" napisao vrlo pozitivnu ocjenu o romanu.
Šoljan je tada zapisao kako je Slobodan Novak svojom prvom knjigom proze zakoračio suvereno u književnost kao gotov pisac te stvorio svoj vlastiti svijet o kojemu piše svojim vlastitim jezikom.
Po Petračevoj ocjeni, Šoljan je, kad je riječ o Novakovu romanu, naglasio vrijednost jezika i stila tog djela. Tako je Novak majstor riječi i jezika kadar u nekoliko redaka stvoriti karakter, situaciju i sliku. "Izgubljeni zavičaj" za Šoljana je predstavljao zatvoreno savršenstvo, pažljivost i nepogrešivost kojom je rađena nepovrediva cjelovitog ideje, divni karakteri, uvijek ljudski, te prekrasna pozadina otočkih godišnjih doba, i sve to, zapisao je Šoljan, a prenosi Petrač, bilo je najbolje prozno djelo daleke 1955. godine.
Marina Protrka prikazala je Novakovo djelo "Badessa Madre Antonia", u izlaganju Mire Muhoberac bilo je riječi o stvarnosti kao govoru, pitanju, osluškivanju i šutnji u Novakovoj prozi. Branimir Bošnjak govorio je o radiodramskom diskursu u djelu Slobodana Novaka rekavši kako su dvije radiodrame – Šoljanova "Čovjek koji je spasio Nizozemsku" i Novakova "Zakrivljeno vrijeme" – vrhunci radiodramskog diskursa Hrvatskog radija te važan čimbenik valoriziranja njihova ukupnog književnog djela.
