Duhovna inteligencija
Duhovna inteligencija
Duhovna inteligencija je ona kojom pristupamo problemu smisla i životnih vrijednosti. Pomoću te inteligencije svoje postupke i svoj život stavljamo u širi, bogatiji i smisleni kontekst.
To je inteligencija kojom procjenjujemo je li određeni postupak ili životni put sadržajniji od drugog. Ona je podloga za pravilno djelovanje IQ i EQ. IQ nam pomaže da naučimo određena pravila.
Moja EQ mi omogućava da doživim situaciju u kojoj se nalazim i da djelujem unutar granica te situacije tj. da dopustim da me situacija vodi, a moja SQ mi omogućava da postavim pitanje da li uopće želim biti u toj situaciji.
Ne bih li radije promijenilo situaciju i stvorio bolju? Ona od mene traži da postavim pitanje zašto ta pravila postoje? Ona me uči da pravila koja postoje mogu promijeniti, a to ne znaju ni računala ni životinje.
Ljudi su u suštini duhovna bića jer postavljaju pitanja: tko sam ja, koji je smisao mog života, koji je smisao patnje, odakle sam, kamo idem… Uz sva svojstva koja posjeduje čovjek ima i egzistencijalno-duhovnu komponentu.
Danas se potenciraju sve čovjekove sposobnosti koje se mogu izmjeriti, ali čovjek nosi u sebi nešto što ne možemo izmjeriti niti ćemo to ikada moći. To je njegova duhovna komponenta tj. duhovna inteligencija. Pojam duh dolazi od hebrejske riječi "ruah",a na latinskom se kaže "spiritus". Zato je SQ kratica od spiritual intelligence.
Duh se smatra pokretačkim ili životnim principom koji udahnjuje život. Život nije nešto što možemo uhvatiti, našim je očima to nevidljivo, ali oči duha jasno vide i spoznaju. Biblija kaže da je Bog nakon što je stvorio čovjeka u njega udahnuo svoj duh (Post 2,7). Po tom duhu mi stvaramo, oživljujemo i pokrećemo svijet. Taj je duh "sveti nemir" koji nas stalno pokreće da napravimo nešto novo i još bolje za buduće generacije.
SQ je nešto što nam je zajedničko bez obzira na rasu, dob, spol i religiju. Ona je kao jezik kojim svi pričamo. SQ nas je "programirala" da budemo takvi kakvi jesmo, ali ona nam daje potencijal za reprogramiranje.
Pomoću nje mi možemo rasti, preobražavati se i širiti svoje potencijale. SQ nam pomaže u rješavanju egzistencijalnih problema. Ona daje "dublji" smisao životnoj borbi. Na nju se možemo osloniti kad se hvatamo u koštac s problemom dobra i zla, života i smrti, s dubljim uzrocima patnje i očaja.
Na racionalnoj razini mi te probleme pokušavamo otjerati od sebe, a na duhovnoj razini, kada se s tim suočimo otkrivamo ono što već dugo u nama podsvjesno živi.
Važno je naglasiti da naša SQ ne ovisi o religioznosti. Osoba može biti duhovno inteligentna bez obzira na to da li pripada nekoj religiji ili ne. Ako živi u skladu sa sobom, ljudima i prirodom, osoba ima visoki SQ. Isto tako osoba može biti duhovno tupa, a vršiti obrede svoje religije. Primjer su ljudi koje mi u crkvi zovemo "tradicionalistima".
Oni idu na misu nedjeljom, a ostatak tjedna žive kao da nikad nisu čuli za Boga, crkvu i moral. Te osobe nisu integrirale i apsorbirale blago koje im crkva nudi i zato su oni duhovno zaostali. Njihova religija im nudi "lijek" za probleme njihova života, ali ako ga oni ne popiju lijek ne može djelovati. Dakle, religija može pomoći razvoju SQ-a, ali i ne mora, to ovisi o osobi.
Često puta čovjek se duhovno odsječe od svoje SQ i tada se kod njega pojavljuju tri stanja koja na to ukazuju, a to su: očaj, zlo i opsjednutost. Očaj je neka vrst stalnog samoubojstva. Očajan čovjek ne može pronaći smisao, stvar ni osobu kojoj bi se mogao odazvati.
Istraživanja pokazuju da je samoubojstvo postalo epidemija u suvremenim društvima. Razlog samoubojstva je u tome što čovjek ne može pronaći smisao život, a onda i u tome što gubi nadu. Očaj je nijekanje duha u sebi. On nas blokira da svoj problem stavimo u šire vizije smisla i vrednota.
Zlo je arhetipska energija koja je izvan kontrole i čiji je izvor đavao. Nitko nije sam po sebi zao nego je svatko od nas sposoban činiti zlo. Zlo je nemogućnost čovjeka da se odazove na dublju stvarnost unutar sebe. Sotona se nije mogao odazvati Bogu i zato nije mogao živjeti u Kraljevstvu Božjem. Opsjednuti ubojica ne reagira na zapomaganje svoje žrtve. Zlo je rascjepkanost od središta.
Opsjednutost je sila koja tjera osobu da protiv svoje volje zadovolji neki svoj unutarnji zov. Zov opsjednutosti je odvojenost od cjeline, to je arhetipska energija koja je otkinuta od središta. Glas koji čovjeka poziva da pronađe Boga je glas anđela i dolazi iz središta, a glas koji mami alkoholičara da uzme još jedno piće je glas zla koji progoni psihu otrgnutu od središta.
Osoba koja je duhovno inteligentna, u skladu je sama sa sobom, prirodom i svojim izvorom, a osoba koja je duhovno tupa je odsječena. Ona se skriva od ljudi, ne može ih gledati u oči, bježi od prirode i sebe jer ima dojam da je sve krivi i želi kazniti. Biti duhovno inteligentan znači živjeti život punim plućima, znači voljeti sebe, uživati u svom poslu i obitelji i prijateljima.
Duhovna inteligencija
