SVI ONI koji se bune protiv promjena u sustavu socijale, prema kojima se djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi od sljedeće godine više neće smještati u dom nemaju pravo.
Takve promjene idu na ruku djeci jer za njih, svjedočim i primjerom iz vlastitog doma, nije dobro da borave u instuticjama, već trebaju osjetiti toplinu i ljubav u obiteljima.
Ivan Gotovac ukazuje i kako je u segmentu udomiteljstva i posvojiteljstva potrebno još puno toga promijeniti za dobrobit djece. Njegovo je mišljenje kako sustav previše ide na ruku biološkim roditeljima, kojima je privremeno oduzeta skrb nad djecom, što šteti djeci.
– Svatko ima pravo pogriješiti i svakome treba dati šansu da se popravi, ali ne može ta šansa trajati vječno. Dobar dio bioloških roditelja imaju svoju računicu, opstruiraju udomitelje jer žele nakon djetetove punoljetnosti od njih imati koristi, žele sebe osigurati u starosti. To im se ne smije dopustiti, treba misliti na djecu i osigurati veću zaštitu i veća prava udomiteljima. Primjerice, udomitelji, za razliku od posvojitelja, nemaju pravo na porodiljni dopust, nakon što im dijete dođe u obitelj država im ne daje vrijeme za adaptaciju. Treba ubrzati i rad sudova, koji ponekad otežavaju ovaj proces i tako otežavaju djeci da dobiju drugu priliku za sretan život – poručuje Gotovac.Sadržaj okvira
Poručuje to Ivan Gotovac, predsjednik jedine dalmatinske udruge posvojitelja i udomitelja “Lanterna”, koji je i sam udomio dvoje djece.
Korak prema usvajanju
– Supruga i ja prvog smo dječaka udomili prije tri godine, kada je imao sedam godina, a prije godinu i pol dom smo pružili još jednom dječaku, koji je tada imao samo mjesec dana. Razlika između njih dvojice je velika jer neke stvari se kod starijeg djeteta, ma koliko se trudili, na žalost ne mogu ispraviti jer je u prvim godinama bio uskraćen za pažnju i ljubav koja mu je bila potrebna. I on sam već zaključuje koliko je zakinut u odnosu na na bebu – kazuje Gotovac.
Početkom sljedeće godine, podsjetimo, na snagu bi trebale stupiti promjene u sustavu socijalne skrbi za sve korisnike, a prioritet su djeca. Cilj je, naime, deinstitucionalizacija, odnosno razvijanje mreže udomitelja kako se djeca bez roditeljske skrbi, prvenstveno ona mlađa od sedam godina, ali i starija, više uopće ne bi smještala u dom, a radit će se aktivno i na prevenciji, kako bi se smanjio broj djece bez roditeljske skrbi.
