ŠTO JE TO učenje i čemu služi? Na koje sve načine učimo? Može li čovjek živjeti bez učenja? Vide li se uvijek rezultati učenja?
Već samim ovim pitanjima i dvojbama vidimo koliko je zapravo proces učenja složen. Učenje je svojstveno i ljudima i životinjama i smatra se da sve ono što nismo dobili biološkim naslijeđem možemo zahvaliti svojoj sposobnosti učenja. Proces učenja počinje već i prije rođenja, iako u manjem opsegu jer je količina podražaja iz okoline ograničena. Rođenjem se okolinski utjecaji naglo mijenjaju i povećavaju zbog čega već novorođenče brzo uči i prilagođava svoje potrebe onima okoline. Pa tako imamo mirne i „poslušne“ bebe koje pred svoju okolinu ne stavljaju prevelike zahtjeve jer su već u prvim danima "ubrale" da se okolina s tim neće moći nositi, dok s druge strane imamo iznimno zahtjevne i aktivne bebe koje su u najranijim danima osjetile sigurnost da će njihovi roditelji "sve preživjeti".
Uvjeti za učenje
Razlikujemo nenamjerno i namjerno učenje pa tako, naprimjer, ono što smo naučili nenamjerno primjenjujemo u situacijama koje procijenimo prikladnima ili potrebnima, i često smo sami iznenađeni kako smo to znali, odakle nam određene informacije. No, da bi djeca bolje i uspješnije učila, potrebno je imati kvalitetne i zadovoljavajuće uvjete iz okoline koji su u pravoj mjeri u odnosu na dijete stimulirajući. Osim okolinskih utjecaja, učinkovitost učenja ovisit će o djetetovoj sposobnosti da percipira, tj. da prima i tumači poruke vlastitim osjetilima. Dijete koje nema osjetilnih teškoća u komunikaciji s okolinom prima i tumači milijarde sićušnih senzoričkih djelića koji čine informaciju, dok djeca s osjetilnim oštećenjima mogu propuštati ili pogrešno tumačiti te djeliće zbog čega često imaju teškoća u učenju, kod usmjeravanja pažnje, u komunikaciji i, naravno, školskom učenju.
Selektivnost i koncentracija
Perceptivni i osjetilni procesi potaknuti su vanjskim podražajima, međutim, što će dijete percipirati ovisi o njegovoj pažnji. Pažnja nam omogućava da odaberemo podatke koje ćemo percipirati te ih na taj način pohranimo u pamćenje. Razlikujemo dva osnovna aspekta pažnje jednako važna za proces učenja: selektivnost i koncentracija.
Selektivnost pažnje pomaže nam da se usmjerimo na one značajke predmeta, pojava i osoba koje su važne što nam olakšava proces učenja. Djeca čiji spoznajni razvoj teče uredno odrastanjem sve više pamte glavne informacije, a sporedne ne uzimaju u obzir. Teškoće u ovom području mogu se javiti kad dijete pamti količinu slučajnih informacija veću nego što je njegov kapacitet pamćenja jer količina tako usput upamćenih ide na štetu glavnih informacija.
Vježbe za koncentraciju
Koncentracija je sposobnost da se pažnja dulje vremensko razdoblje bez prekida usmjeri na određeni zadatak. Bez kvalitetne koncentracije slušanje priča, gledanje slikovnica, crtanje, školsko svladavanje gradiva znatno je otežano. Koncentracija se do određene mjere može povećati specifičnim vježbicama za povećavanje koncentracije te tako da sadržaj učenja učinimo zanimljivim, a ometajuće okolinske faktore svedemo na minimum. Posljednje dvije sposobnosti potrebne za uspješno učenje su sposobnost pamćenja i inteligencija.
Izvor: vita.revije.hr
