SRAMEŽLJIVOST SE najčešće može javiti u djece koja imaju dobru komunikaciju s odraslima, ali ne i s vršnjacima, kod izrazito nadarene djece, jedinaca.
Svaki put kada se treba uklopiti u novu sredinu, ostati na rođendanu ili na igri, vaše dijete plače, povuče se u sebe i nije sretno. Lako se rasplače i sa strahom reagira na nova lica i zvukove. Ili, ako je školarac, najčešće je sam, nije među "škvadrom", ne voli se isticati i rijetko se javlja na satu. Bez obzira na dob djeteta, sramežljivost može biti ozbiljna neugodnost i za dijete i za roditelja jer roditelj ima osjećaj da se dijete ne uklapa u sredinu u kojoj boravi, a dijete se ne zna (ili ne želi) prilagoditi okolini.
Kada se javlja
Nitko se ne rađa sramežljiv, ali 15 do 20% djece rađa se potisnutog temperamenta. Najjednostavniji oblik sramežljivosti pojavljuje se već kod jednogodišnjih beba, a manifestira se kao oprez djeteta prema nepoznatim licima. Sramežljivost se u pravom smislu riječi pojavljuje oko četvrte ili pete godine života, a predstavlja strah od osoba ili situacija koje su nove ili drugačije od onih na koje je dijete naviklo. U toj je dobi riječ o primitivnoj sramežljivosti jer petogodišnje dijete nije dovoljno zrelo da razumije osjećaj neugode koja predstavlja svijest o samopredstavljanju.
Prava sramežljivost razvija se oko osme godine, a vrhunac dostiže u pubertetu, potom dolazi do opadanja njezine razine.
Utjecaj odgoja
Razvoju sramežljivosti pridonosi i vrsta odgoja. Sramežljivost se najčešće može javiti kod djece koja imaju dobru komunikaciju s odraslima, ali ne i s vršnjacima, kod izrazito nadarene djece, jedinaca, djece koja žive u izoliranim sredinama siromašnim socijalnim kontaktima, djece s posebnostima te djece iz disfunkcionalnih obitelji. Sramežljivost uključuje strah, plašljivost, povučenost i nepričanje.
Gotovo 75% sramežljive djece bit će stidljivo i kad odraste. S druge strane, brojna djeca koja nisu bila sramežljiva mogu taj osjećaj razviti zbog nekih životnih okolnosti. "Okidači" mogu biti najrazličitiji. Uključuju roditelje koji nisu društveni, dominantnog starijeg brata ili sestru, učitelja koji uništava djetetovo samopouzdanje, česte selidbe u djetinjstvu, neugodne doživljaje na poslu, neuspješne veze sa suprotnim spolom.
U čemu se griješi
Četiri su osnovne greške u odgoju koje pogoduju razvoju sramežljive osobe:
1. Prevelika zaštita – roditelji ne dopuštaju djeci da sama rješavaju neke svoje probleme s vršnjacima ili obvezama, život roditelja vrti se samo oko djeteta, a ono postaje etiketirano kao "mamina maza".
2. Strog i hladan odnos – ne pruža priliku djetetu da nauči kako stupati u interakciju s vršnjacima i drugom djecom te kako prepoznati i imenovati osobna emocionalna stanja i emocionalna stanja drugih – dijete ne razvija emocionalnu inteligenciju
3. Perfekcionizam – roditelji preko djeteta žele ostvariti svoje neispunjene ambicije, a dijete da bi ugodilo roditeljima, ne želi prihvatiti osobno pravo na grešku i ne priznaje sebi ništa manje od savršenstva
4. Uvjetovana ljubav – manifestira se kroz poticanje ili motiviranje djeteta pomoću emocionalne ucjene ("mama te neće voljeti/bit će žalosna ako…")
Pružite im sigurnost
Svaka od ovih grešaka, koje roditelji često čine nesvjesno, narušava privrženost između djeteta i roditelja, onemogućuje ostvarenje normalnih odnosa s drugim osobama te pogoduje sramežljivosti i nesigurnosti.
Zato je važno pravovremeno prepoznati sramežljivost kod sebe i drugih, učiti kako prihvaćati mane i svijest o vrlinama, biti prirodan, biti ono što jesmo, učiti od drugih, učiti prihvatiti odbijanje, neuspjeh i sl. Izvor: vita.revije.hr
