Slobodno vrijeme djece
Hrvatska obitelj: Za zajedničko druženje imamo 90 minuta na dan
Koliko kvalitetnog vremena dnevno provede jedna hrvatska obitelj? Britanci su izračunali da se s djecom druže 49 minuta dnevno, a Amerikanci nešto više, 76. Činilo se malo, ali oni ističu kvalitetno vrijeme, koje je po njima kada su oba roditelja usredotočena na djecu.
Takva istraživanja u Hrvatskoj nisu provedena, no nakon dana provedenog u društvu dvije prosječne obitelji došli smo do sličnih zaključaka – prema parametrima koje su postavili brtianski stručnjaci, s najmilijima u kvalitetnom druženju provedu oko 70 minuta na dan.
Teoretski se smatra da kuhanje ili gledanje televizije u istoj prostoriji u kojoj se dijete igra nikako nije kvalitetno provedeno vrijeme s djetetom, no naši se sugovornici s tom tezom ipak nisu složili.
Dobra organizacija vremena
Četveročlana obitelj Adžija iz novozagrebačkog naselja Siget, tata Hrvoje, mama Marijana i dvije troipolgodišnje blizanke Hana i Zola, mnogo su se puta jednostavno podijelili kako bi sve uspjeli obaviti. Tata i Hana uređivali bi dnevnu sobu, on bi usisavao, a curica se “igrala” brišući prašinu, dok bi mama i Zola posremale u kuhinji.
Iako se britanski izračun o 49 minuta koje jedna obitelj kvalitetno provede zajedno činio mizeran, ispalo bi da dvije obitelji s kojima smo razgovarali zajedno provedu maksimalno 90 minuta.
Kada bi se strogo držali britanskih parametara, ispalo bi i manje, oko 70 minuta. Obitelj Adžija opisala je jedan normalan radni dan u svojoj obitelji. U 6.30 ustaju mama i tata, spremaju se, a u 7 sati bude djevojčice. Na brzinu se popije kava i kakao, oblače djecu i nešto prije 8 sati curice su u vrtiću, a roditelji na poslu. U 17 sati dolaze kući, a do tada su blizanke već doma jer ih iz vrtića dovede baka. Obitelj nabrzinu zajedno ruča, opet zahvaljujući baki koja sve skuha, tako da već u 17.45 kreću u park.
Tih sat i pol provedu zajedno. Voze se biciklima, djevojčice se poigraju u parku, a onda popiju negdje kavu. Oko 19.15 sati, kad se vrate kući, operu i presvuku djecu, zajedno večeraju do 20 sati, pogledaju crtić i u 20.30 su u krevetu s tatom, a u 21.30 spavaju.
– Mi smo se tako odlično zabavljali, a i puno toga korisnog napravili. Budući da je moj hobi šivanje raznih dječjih stvari, koje onda preko interneta prodajem, često nakon posla i ručka, ako je ružno vrijeme, radim na kuhinjskom stolu. Obje djevojčice mi pomažu, biraju konac, dodaju, pričamo koje ćemo boje koristiti i smatram to zajedničkim vremenom. Pravo slobodno vrijeme je kratko, dva sata dnevno, i baš zato smatram da treba spojiti ugodno s korisnim i iskoristiti vrijeme u kojem se mora obaviti posao, ali i biti s djecom. Kada sam sama s djecom, a Hrvoje je na putu, super se zabavimo i ako ne izađemo iz kuće. Recimo, želim li nešto pogledati na televiziji, cure me za to vrijeme uređuju, češljaju, prave mi frizuru, a onda me i našminkaju – priča praktična mama Marijana.
Prošle se neprospavane noći
Tata Hrvoje itekako sudjeluje u dnevnom ritmu s djecom i on je taj koji im navečer prije spavanja najmanje sat vremena čita i priča priče. Upravo ta vrsta druženja u američkim i britanskim istraživanjima najviše se “cijeni”.
– Svaku večer od 20.30 do 21.30 s curama sam u sobi, pričam im i čitam dok ne zaspu, a vrlo često i ja zajedno s njima, dok mama šiva u kuhinji. To mi nije problem, igramo se, pričamo i smijemo. Nekada je bilo puno neprospavanih noći, kada sam s njih dvije zajedno spavao u krevetu, ali sada je to iza nas – kaže Hrvoje.
Važna je kreativnost
– Mi smo gotovo svaki dan od 17 do 21 sat s djecom. Od toga sat vremena potrošimo na ručak, večeru, presvlačenje, spremanje, tako da smo baš svi zajedno dva sata, a ja još sat sam s njima prije spavanja. Tijekom poslijepodneva znam obaviti nekoliko poslovnih poziva, ponekad i raditi na laptopu, pa se za to vrijeme Hana i Zola zabave crtajući, ali uvijek sjede pored mene i tu sam ako me bilo što traže ili pitaju – ispričao je tata Hrvoje.
Ne slaže se s tvrdnjom da nije bitna količina vremena provedena s djetetom nego samo kvaliteta i kreativnost jer smatra da je, osobito kada su djeca mala i još nemaju svoje slobodne aktivnosti, itekako bitno da su često uz roditelje. Naravno da je važna kvaliteta i kreativnost provedenog vremena, jer je djeci svakako zanimljivije kada roditelji glume u njihovoj predstavi Snjeguljica, nego da gledaju Dnevnik dok ih oni potežu za rukav i mole da u njihovu igrokazu budu princ ili patuljak.
Blizanke Hana i Zola za razliku od većine djece nisu toliko “lude” za crtićima i gledaju ih najviše pola sata dnevno.
U drugoj obitelji Knežević Raić s Horavatovca situacija je nešto drugačija. Djeca su starija, Lucija ima 9 i pol godina, Bruno 5 i pol, pa imaju svoje slobodne aktivnosti, tako da to smanjuje količinu zajedničkog provedenog vremena. Tata Željko ima specifično radno vrijeme i radi u smjenama, tjedan ujutro, tjedan popodne, pa se izmjenjuje s mamom Anom.
Spas je u vrtu
– To može biti i prednost i mana. Ako radi popodne, više se posveti djeci jer sam ujutro ja na poslu. Tako da ga zbog toga malo više upregnemo, da on odveze djecu u školu i vrtić ili na aktivnosti, gimmastiku i nogomet. Prilično je nategnuto kada tata radi ujutro, jer se diže već u 4.30 sati, jer u 5.30 mora biti na poslu. Ja ustajem u 6.50 i u 7.10 budim Luciju koju spremam za školu. Pola sata traje naše natezanje oko njezina odjevanja i uređivanja frizure i u deset do osam vozim u školu koja je blizu. Na sreću, baka živi ispod nas pa je uz Bruna dok se ne vratim, budim ga, spremam i u 8.45 ostavljam u vrtiću, a ja odlazim na posao. Suprug dođe oko 14.30 s posla i u 16 sati odlazi po djecu u školu i vrtić i njih troje ručaju, a ja u 17 sati dođem s posla.
U 18 sati “preuzimam” djecu i sama sam s njima do 20 sati, odemo na rolanje, igranje, u šoping. Od 20 do 21 sat svi četvero smo zajedno, večeramo, pričamo što se događalo taj dan, planiramo sljedeći, a ponekad Luciji još nešto pomognemo oko zadaće, s tim da uglavnom sve napiše u školi. Iza 21 sat djeca odlaze na spavanje – ispričala je mama Ana. Tata Željko radio je u popodnevnoj smjeni pa njegovo iskustvo nismo čuli.
Vrlo strogi kriteriji
Kada se u obzir uzme jedan takav dan, ispada da obitelj Knežević zajedno dnevno provede sat vremena, a djeca sa svakim roditeljem posebno još po sat i pol. Kao veliku prednost istaknula je što imaju vrt, pa često popodne, ako djeca nemaju neki plan, ne moraju izlaziti, već se njih dvoje igraju, a mama Ana ih s balkona svako malo pogleda što rade ili oni utrče u kuću s nekim zahtjevom ili pitanjem. Englezi, recimo, upravo ovakvu situaciju nisu računali u vrijeme kada su roditelji s djecom. Ana Raić Knežević s time se samo djelomično slaže. Kaže kako je definitivno drugačije kada su djeca mala pa svakog trenutka moraš biti uz njih da ne padnu, ali ona se ni u jednom trenutku dok su djeca u vrtu ne posveti nekom poslu ili odmoru, nego svaki čas dolazi, na oprezu je, a često se i igra s njima. Ističe kako je za nju kvalitetno vrijeme provedeno s djecom kada su ih ona i suprug učili voziti bicikl, role, pa su se svi zajedno vozili, ili pak u kući, zajedno crtali, igrali neku društvenu igru ili jednostavno razgovarali i smijali se. Kada se sve zbroji, tako provedenog zajedničkog vremena imaju između sat i sat i pol dnevno. Lucija i Bruno također crtiće gledaju samo pola sata dnevno, a vikendom nešto više sat, sat i pol dnevno.
