MOŽDA BI bilo dobro da ovih predblagdanskih dana, kada u trgovini u košaru ubacite još neki slatkiš za svoju (ili bilo čiju) djecu razmislite na sekundu.
I vratite ga na policu. Toliko će toga dječja usta slatkog pojesti u posljednjem mjesecu u godini, da bi u vašem poklonu možda trebalo biti nešto drugo, nešto što ne sadrži šećer. Njega nazivaju jednom od četiri bijele opasnosti, uz brašno, sol i mast. A to nije nimalo neobično znaju li se samo neki od učinaka suviše šećera na naš organizam.
Jak kriminalni impuls
– Suvišni šećer koji se ne iskoristi u obliku energije pretvorit će se u mast, i to upravo onu koja je dogovorna za nastanak degenerativnih bolesti. Prekomjerno uživanje šećera, izaziva gojaznost, prouzročuje oštećenje gušterače, pa se uz utjecaj stresa i nasljednih čimbenika pojavljuje dijabetes. – kaže dr. sc. Donatella Verbanac, naša ugledna stručnjakinja za zdravu prehranu. No, čini se da u moru slatkiša, osim zdravstvenih problema raznih vrsta vreba još jedna velika opasnost – mjesto u policijskim arhivama.
Naime, preliminarni rezultati studije koja se bavi utjecajem šećera na ponašanje objavljeni nedavno u British Journal of Psychiatry mnoge će roditelje natjerati da se zamisle treba li njihovo dijete još jednu dozu slatkih zalogaja. Naime, rezultati tog istraživanja pokazuju da ako se tijekom djetinjstva konzumira puno slatkiša, javlja se agresivnost u odrasloj dobi. Autori su istraživanje proveli na respektabilnom broju od 17.500 ispitanika.
– Podaci vrlo indikativno pokazuju da su 10-godišnjaci koji su tijekom djetinjstva svakodnevno jeli slatkiše bili znatno više (69 posto!) osuđivani za nasilje do svoje 34. godine. Voditelj istraživanja, dr. Simon Moore, kao razlog navodi nemogućnost takve djece da odgode zadovoljstvo momentalnog posjedovanja željenog. To ih tjera na impulzivno ponašanje koje je snažno povezano s kriminalom.
Moguće je da postoji i drugo objašnjenje jer pretjerana konzumacija slatkiša može biti simptom nekih drugih stanja, poput nestabilne razine glukoze u krvi, slabe prehrane, preskakanja obroka, visoke razine mentalnog i emocionalnog stresa – komentira Donatella Verbanac.
Visoka cijena mira u kući
Potrebno je još istraživanja ove teme, ali i ovi nas rezultati upozoravaju da razmislimo kad mališanima olako dajemo slatkiše kako bismo postigli “kratkotrajni mir u kući”. Prehrana bogata jednostavnim šećerom saharozom najčešće osigurava dovoljno energetskih potreba, ali je strahovito siromašna u nutritivnom i kvalitativnom smislu.
– Upotrebu tog šećera treba svesti na minimum. Naš organizam u biokemijskom smislu nije prilagođen ogromnim količinama saharoze koje konzumiramo. Najčešće i nismo svjesni da konzumiramo šećer jer je on “skriven” u nekom proizvodu. Ti se slatki proizvodi vrlo lako jedu, pa je to jedan od razloga što se pretjeruje s kolačima, kremama, pudinzima, bombonima i ostalim slasticama – zaključuje Donatella Verbanac.
