Ovisnost o igricama
STANOM SE PROLOMIO urlik, pale su teške riječi i najoštrije psovke.
Nakon vike, svađe, povišenih tonova, na red je došao namještaj u dnevnoj sobi. Letjele su lampe, slomljena je stolica, a slušalica bežičnog telefona zaustavila se na zidu. Scena se odigrala u stanu tročlane zagrebačke obitelji, a bijesni je destruktivac bio 14-godišnjak kojem su roditelji iz sobe odnijeli računalo i zabranili mu da ga koristi.
Taj je slučaj jedan od najtežih s kojim su se susreli liječnici Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu, koji posljednjih pet, šest godina liječe novu generaciju ovisnika: ovisnike o kompjutorima i računalnim igricama. Ovisnici su u dobi od 8 do 14 godina, od toga 90-ak posto dječaci.
Virtualni svijet
Ovisnost o kompjutorima, prije svega kompjutorskim igricama, novi je porok koji nam je u posljednjih desetak godina donijela moderna tehnologija. Ovisnost o virtualnom svijetu, naizgled privlačnijem i zabavnijem od stvarnoga, za razliku od drugih ovisnosti najviše pogađa najmlađe. U vrijeme kada je kompjutor postao nezaobilazni dio kućnog inventara, igranje igrica s prijateljima prihvaćen način socijalizacije u školskoj dobi, a kompjutorske igraonice otvorene u svakom kvartu – ova ovisnost često prolazi neprimijećena. Upravo je zato, upozoravaju stručnjaci, još opasnija. Uskraćivanje ovisniku korištenja računala uzrokuje cijeli niz zastrašujućih simptoma, koji ponekad dovode do agresivnih ispada, a ponekad pak vode u maničnu depresiju i osjećaj praznine.
Predstojnica Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež dr. Neda Grgić objašnjava da roditelji i nastavnici vrlo često kasno uoče da je dijete postalo ovisno o kompjutoru, i to najčešće kada je to već ozbiljan problem.
– Ovisnost o kompjutorima, kada je riječ o djeci i mladima, najčešće se pojavljuje pred pubertet. Ima je i kod djece školske dobi između sedam i devet godina, ali rjeđe – rekla je dr. Neda Grgić i naglasila kako presudnu ulogu u sprečavanju i liječenju ima komunikacija s roditeljima.
– Roditelji bi se s djetetom i adolescentom trebali dogovarati o tome kako koristi slobodno vrijeme, te nastojati da se postigne ravnoteža između korištenja kompjutora i drugih aktivnosti – kaže dr. Grgić.
Kada dovedu djecu liječniku, roditelji ne sumnjaju da je ono postalo ovisno. Obraćaju se psiholozima zato što su uočili zabrinjavajuće simptome, a tek nakon pregleda pokaže se da su stvarni svijet zamijenili virtualnim.
Mjesec dana bez škole
– Djeca u kliniku dolaze zbog poremećaja u ponašanju i slabog školskog uspjeha. Većina kasni na prve sate, jer cijelu noć igraju igrice pa se ne uspijevaju probuditi, počinju markirati i izbjegavati školu da bi imali više vremena za igrice – rekao je dr. Enes Kušmić, voditelj Dnevnog centra u bolnici. Događalo se čak da djeca po mjesec dana nisu išla u školu, a najozbiljniji je slučaj četrnaestogodišnjaka s početka priče koji je u potpunosti prestao ići na nastavu.
Zašto do svega toga dolazi, te kako je moguće da roditelji ne primjećuju da dijete više vremena provodi u virtualnom nego u stvarnom svijetu, objasnio je doktor Kušmić.
– Kod ove ovisnosti, s obzirom na to da najviše pogađa djecu i mlade, uzroke treba tražiti u obiteljskoj situaciji. Roditelji naime rade sve više, rijetko su kod kuće, a kada dođu, umorni su i neraspoloženi za komunikaciju s djecom. Čini im se najjednostavnije kupiti djetetu računalo, ne shvaćaju da mu zapravo treba ljubavi i pažnje. Kupujući televizor, mobitel i kompjutor, djetetu kupuju privid obiteljskog mira: roditelji gledaju televiziju, a dijete je u svojoj sobi. Međutim, to je iskrivljena obiteljska slika koja nažalost za dijete može imati ružne posljedice – objašnjava dr. Kušmić.
Simptomi su utvrđeni i dijagnosticirana je ovisnost. Pred djetetom i roditeljima mučno je vrijeme suočavanja s posljedicama.
– Dio liječenja je uvijek obiteljska i grupna terapija, s obzirom na to da iza takvih simptoma stoje poremećaji u obitelji. Individualno se radi s djetetom, a ponekad je potrebno propisati lijekove ako je adolescent pretjerano napet, depresivan ili agresivan, što su simptomi koji se pojavljuju kada se pacijentu uskrati internet i računalo. Ponekad, u najtežim slučajevima, pretjerani bijeg od stvarnog svijeta u virtualni znači i početak ozbiljnog psihičkog poremećaja – objašnjava doktorica Grgić.
Hladnokrvna ubojstva
Liječenje od ovisnosti traje od šest mjeseci do tri godine. Terapija za 14-godišnjaka uključuje individualne razgovore, jednom tjedno dolazi na grupne terapije, a povremeno se organizira obiteljsko savjetovalište. Njegova mladost i školovanje, kažu liječnici, već su uzdrmani, ali uz terapiju i liječenje pokušavaju mu "posložiti" život i ohrabriti ga za suočavanje sa stvarnošću.
Posebno poglavlje u povijesti nove ovisnosti ispisale su agresivne igrice u kojima je sve dopušteno, u kojima krv curi na sve strane, a za hladnokrvna ubojstva prelazi se na viši nivo. Ovisnici o takvim igricama sve teže razlikuju stvarni i virtualni svijet i pravila iz igrica prenose u stvarni život. Tragične posljedice takve iluzije osjetili su prije nekoliko godina učenici jedne škole u Njemačkoj u koju je uletio bivši učenik, ubio 16 učenika, profesoricu, a zatim i sebe. Kasnije se utvrdilo da je godinama bio ovisnik o krvoločnim igricama od kojih se danonoćno nije odvajao, a na kraju je toliko zamijenio privid sa stvarnošću da je jednu igricu odlučio odigrati u stvarnom životu. Njegov slučaj nažalost nije jedini.
Doktor Kušmić upozorava da roditelji svakako moraju provjeriti kakve igrice igra njihovo dijete, te mu ne kupovati one koje nisu primjerene njegovoj dobi.
– Čovjek igranjem doživljava ugodu i adrenalin i uvijek iznova to želi ponovno osjetiti. Destruktivne igrice jako su realistične, pa djeca lako mogu zamisliti da ih odigravaju i u stvarnom životu, i tu leži potencijalna opasnost – kaže doktor Kušmić. Druga je opasnost internet. Boravkom na internetu djeca postaju meta pedofila, a zastrašujuće je istraživanje koje je pokazalo da 30-ak posto djece smatra normalnim sastati se s nekim koga su upoznali na, primjerice, chatu.
Doktorica Neda Grgić u liječenju nove generacije ovisnika susrela se s brojnim primjerima kada je virtualni svijet mladom čovjeku u potpunosti zamijenio stvarnost, a nerijetko su alarm za uzbunu bile opasne situacije. Jedna je 13-godišnjakinja, primjerice, dogovorila upoznavanje s online prijateljem koji joj se činio zanimljiv i sličnih interesa.
Opasno chatanje
Kada je došla na mjesto sastanka, pokazala se da se radi o odrasloj osobi koja ju je pokušala odvesti u svoj auto. Djevojčica je srećom pobjegla, ali je na ružan način naučila važnu lekciju.
Doktor Enes Kušmić i doktorica Neda Grgić naglašavaju da u Klinici nisu protiv kompjutora, jer je potreba za njim u današnje vrijeme neosporna. Ono što je najvažnije je ograničavanje njegove upotrebe i kontrola sadržaja koje dijete gleda.
– PlayStation, internet, kompjutorske igrice, sve je dopušteno, ali potrebno je djetetu staviti ograničenje na sat ili najviše dva dnevno. Njegova reakcija na uvođenje ograničenja pokazat će je li dijete već ovisno jer se tada javljaju simptomi ovisnosti poput gnjava, agresivnosti ili depresije – kaže doktor Kušmić.
Psihološki simptomi:
– osjećaj euforije kad se korisiti računalo
– nesposobnost da se zaustavi u toj aktivnosti
– provođenje sve više vremena uz računalo
– zanemarivanje obitelji i prijatelja
– osjećaj nervoze i depresije kada nije za računalom
– laganje obitelji i prijateljima o tome kako provodi vrijeme
– školski neuspjeh
Tjelesni simptomi:
– bolovi u ručnom zglobu
– zamor očiju
– glavobolje
– neredovito uzimanje hrane
– zanemarivanje higijene
– poremećaj sna
– bolovi u leđima
– nedostatak kretanja
