POLA MILIJUNA kuna moglo bi vlasnike stanova u jednoj staroj petokatnici koštati postavljanje toplinske izolacije na fasadu i energetski učinovitije PVC stolarije.
Riječ je o okvirnoj i orijentacijskoj računici za zgradu u kojoj je 26 stanova površine od pedesetak kvadrata, gdje smo trošak toplinske izolacije fasade pretpostavili na razini od oko 130 tisuća kuna.
Oko 400 tisuća kuna mogu stajati kvalitetni PVC prozori koji se po metru četvornom prodaju od 1800 do 2000 kuna, prema podacima iz brošure “200 EE savjeta” Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNPD) u Hrvatskoj. No, platiti se može i manje i više, ovisno o debljini džepa i stanju zgrade budući da je svaka priča za sebe.
Po metru četvornom radovi na fasadi koji uključuju postavljanje građevinske skele, popravak žbuke, postavljanje stiropora debljine od pet centimetara na građevinsko ljepilo i tiplove, postavu novog sloja ljepila s mrežicom, zaglađivanje i žbukanje finom silikatnom žbukom stoje po okvirnoj računici oko 200 kuna po kvadratu – kaže Josip Katić, voditelj tehničkog sektora u splitskoj Stano-upravi i objašnjava da mnogo toga utječe na cijenu pa i stanje same žbuke na zgradi jer se i ona mora popraviti da bi se topinska izolacija mogla postaviti. Izolacija se može raditi od raznih materijala, a stiropor se najčešće koristi no i on mora imati certifikat. Objašnjava da se fasade izoliraju iz sredstava pričuve zgrade, no mijenjanje prozora je u “domeni” suvlasnika zgrade.
– Tek se posljednjih nekoliko godina u Splitu počelo s toplinskim izolacijama fasada i to mahom zbog problema sa vlagom i gljivicama. Izoliraju se cijele zgrade ili dijelovi zgrada, fasade sa sjeverne strane gdje su toplinski gubici najveći, no malo pomalo, ljudi postaju svjesni važnosti izolacije i ušteda energije- veli Katić.
Energetski certifikat
Generalno govoreći, preko neizolirane fasade gubi se 20 posto topline, a na prozore otpada polovica toplinskih gubitaka, pa se investicijom u vanjske zidove i prozore režije za grijanje mogu srezati od 50 do 80 posto. No, uz štednju energije, izolacijom i prozorima podiže se kvaliteta i vrijednost nekretnine. Možda sada to i nije tako važno, no onog dana kada Hrvatska uđe u Europsku uniju, svaki će stan koji se prodaje ili iznajmljuje morati imati energetski certifikat.
Riječ je o energentskoj iskaznici koja opisuje toplinska, izolacijska i druga energetska svojstva zgrade, te ih, grubo rečeno, kao i perilice za rublje ili klima uređaje, ovisno o godišnjoj potrošnji energije po metru četvornom, svrstava u osam energetskih razreda koji se kreću od A+ do G razreda. Tako će kupac stana znati koliko će kilovatsati godišnje energije za grijanje trošiti po kvadratu. U zgradama A+ razreda troši se do 15 kilovatsati godišnje po kvadratu, u B razredu do 50, u C razredu do 100, a u G razredu više od 250 kilovatsati godišnje.
Po nekim procjenama, čak petina stanova u Hrvatskoj u ovom je najrastrošnijem razredu. Pravilnikom o energetskom certificiranju zgrada koji je stupio na snagu 1. travnja ove godine predviđeno je da investitori za zgrade – za koje je nakon 31. ožujka ove godine podnesen zahtjev za izdavanje akta temeljem kojeg se može graditi – moraju imati energetske certifikate kako bi mogli dobiti uporabne dozvole. A do lipnja 2012. moraju ga imati i javno izložiti sve zgrade javne namjene čija površina prelazi tisuću metara četvornih. To su svi koje zasad “kači” pravilnik kojim Hrvatska implementira europske direktive.
