LJUBLJANA – U Sloveniji je od svibnja do listopada 1945. godine djelovalo desetak koncentracijskih logora, među kojima i za pripadnike njemačke i madžarske manjine, te za slovenske domobrane i članove njihovih obitelji, a uvjeti u njima mogu se usporediti s onima u nacističkim logorima, iznio je predstavljajući zbornik o tim događajima danas Milko Mikola iz slovenskog ministarstva za pravosuđe.
Mikola je šef odjela za rehabilitaciju žrtava komunizma i za nacionalno pomirenje, koji djeluje u okviru tog ministarstva i urednik je edicije "Dokumenti i svjedočenja o poratnim koncentracijskim logorima u Sloveniji", koja je predstavljena srijedu.
"U tim su logorima bili nastanjeni i umirali i 80-godišnji starci i bebe. A prilike u njima bile su takve da ih u svakom pogledu možemo uspoređivati s nacističkim koncentracijskim logorima", rekao je Mikola, govoreći o OZNA-inim sabirnim logorima na teritoriju Slovenije, te dodajući da ih je OZNA osnivala po nalogu komunističke partije.
U publikaciji je sabrano četrdesetak dokumenata iz spomenutog vremena, većinom dokumenata OZNA-e, koja je logore osnivala po naredbi slovenske komunističke vrhuške, no Mikola je upozorio da je riječ samo o fragmentima dokumentacije jer je ona većinom bila uništavana, a objavljena su i svjedočenja sudionika tih događaja.
Među akterima tadašnjih događaja dokumenti spominju više istaknutih, već preminulih slovenskih partijskih i državnih čelnika, te Mitju Ribičiča, koji je u spomenuto vrijeme bio zamjenik načelnika slovenske OZNA-e, a kasnije istaknuti partijski i državni dužnosnik.
Slični su logori postojali i u drugim dijelovima bivše Jugoslavije i djelovali duže nego u Sloveniji, gdje su zatvoreni već u listopadu 1945, kako je u to vrijeme priznao Mitja Ribičič, zbog velikih pritisaka sa Zapada budući da je Slovenija više bila "na oku" kao najzapadniji teritorij, istaknuo je Mikola, dodajući da je ministarstvo do sada zaprimilo oko 18.000 molbi za rehabilitaciju pojedinih žrtava i da molbe i dalje pristižu jer su se ljudi ranije bojali iznijeti svoja iskustva.
Većina logora bila je oko Maribora i Celja, a među najgorima bili su i logori Tegarje i Šentvid, gdje su bili okupljeni slovenski domobrani prije likvidacije, te logor Petriček u koji su bila okupljena djeca ubijenih.
Logori za Nijemce i germanizirane Slovence, tvrdi Mikola, bili su osnovani radi prisilnog izgona iako o tome nije sačuvan nijedan dokument. No, sačuvana je, kako je naveo, poruka Mitje Ribičiča, tadašnjeg zamjenika vodećeg čovjeka slovenske OZNA-e, generala Ivana Mačeka Matije, i generala Bojana Polaka zvanog Stjenk, u kojemu šefa OZNA-e obavještavaju da su našli primjeren prostor za "20-25.000 Švaba", smješten u okolici današnjeg Kidričeva.
