BEOGRAD – Na beogradskom Trgu Republike u ponedjeljak je obilježeno osamnaest godina od kada su, u organizaciji Srpskog pokreta obnove (SPO), održani prvi veliki prosvjedi oporbe protiv tadašnje vlasti i vodstva državne televizije, pri čemu su poginuli učenik i policajac.
Vođa SPO-a Vuk Drašković u tom je povodu položio vijence te se, u izjavi novinarima, upitao zašto je Srbija osamnaest godina poslije tih zbivanja i dalje samo kandidat za člana Europske unije i istodobno zemlja u kojoj su antizapadni i antidemokratski osjećaji snažni te zašto još uvijek nisu otkriveni oni koji stoje iza ubojstva bivšeg srbijanskog premijera Zorana Đinđića, ubijenog 12. ožujka 2003.
Kako su prenijeli beogradski elektronički mediji, Drašković je istaknuo da je važno ukloniti zapreke koje stoje na putu Srbije ka EU te ukazao da će sjećanje na prosvjede 9. ožujka 1991. protiv režima Slobodana Miloševića biti uzaludno ako se bude svelo samo na prisjećanje i uspomene.
Tadašnjim prosvjedima, u kojima se na ulicama i glavnim trgovima oko sto tisuća ljudi sukobilo s policijom pridružile su se tada i druge oporbene stranke, sa zahtjevom za promjenom uređivačke politike Radio-televizije Srbije, među sljedbenicima oporbe tada nazvanom "TV Bastilja".
Prosvjedi su bili zabranjeni, zbog čega je policija od ranog jutra blokirala prilaze Beogradu u namjeri da spriječi dolazak pristaša oporbe iz drugih gradova.
Prosvjednici su tražili da tadašnje vodstvo državne televizije i neki njezini urednici podnesu ostavke, a policija, koja nije uspjela spriječiti održavanje prosvjeda, upotrijebila je gumene metke, vodene topove i suzavac, što je izazvalo sukob s građanima, pa su te večeri na beogradske ulice izišli i tenkovi JNA.
Drašković je, zajedno s više desetina građana tada uhićen, radi čega su se 11. ožujka preostali lideri oporbe okupili i organizirali nove prosvjede, kojima su se pridružili i studenti.
Prosvjedi su trajali sve do 14. ožujka, kada je Skupština Srbije usvojila ostavke tadašnjeg direktora RTS-a Dušana Mitevića i ministra unutarnjih poslova Radmila Bogdanovića, a Drašković i svi uhićeni oslobođeni.
