Simo Mraović koji je sinoć u 42. godini života izgubio bitku s rakom bubrega jedan zanimljivih intervjua dao je za studentski portal StudentNet u kojem je rekao da su emocije općenito cilj njegovih pjesama te da je naljepše pjesme napisao kad je bio zaljubljen.
Kad drugima oprostiš i zaboraviš ono loše, to isto možeš oprostiti i zaboraviti sebi, odgovorio je Simo na pitanje ima li nekakav životni moto te dodao da je čovjek onda lagan i pomiren sa svijetom. Bježim od prošlosti, uspomena, fotografija, živim za danas i sutra. Od prošlosti se umire brzinom svjetlosti. Posljedica življenja od danas do sutra je nezrelost i mladolikost, rekao je.
Simo je bio i poznati ljubitelj ženskog spola, u istom intervjuu je rekao da pri upoznavanju s ženama uvijek primjećuje
oči, lice, ruke, stas, osobite geste i pokrete. U meni se tada rađa nada i ushit ili razočarenje, no to su blagi osjećaji, tek signali, priznao je ovaj osjećajni pjesnik.
A neosporna je biola i njegova duhovitost i vedrina. da mogu biti žena na jedan dan bio bih draga Severina, rekao je.
Spavala bih do dva popodne. Onda bih se kupala u pjeni i mirisnoj soli. Našminkala bih se, tek toliko, najljepše obukla i otišla negdje, posve sama.
No, nažalost bio je upravo kad je na pitanje kako se vidi za 20 godina odgovorio da će biti mrtav.
Lude i urnebesne rasprave na forumu ispod njegovih tjednih kolumni danas su posljednji pozdravi:
.eh, Simo..da si bio veselje u mom životu..bio si! Ali da si mi sad srce slomio, jesi! A nisam te ni poznavala..
..počivaj u miru, care..
Zbogom Simke legendo!….
Smijala sam se ponekad do suza čitajući tvoj blog…hvala ti što si me uveseljavao onda kada mi je bilo najteže i kada nisam imala razloga za smijeh. Želim mir tvojoj duši tamo gore…
Dan mi je započinjao s tobom..Svaki san sam iščekivala,čitala, rijetko se javljala.. Iako na tvome blogu ima krasnih ljudi koji su tražili savjete, komentirali, davali savjete, Ti si Simke bio car. Sućut obitelji, prijateljima i svima koji su te štovali…
