Našu ljetnu avanturu nastavili smo obilazeći Provansu gdje nam se posebno svidio Arles. Ovaj grad ponosi se očuvanim građevinama iz rimskog doba, kao i činjenicom da je ovdje Vincent van Gogh proveo jedan dio svog života slikajući grad i okolicu.
Arena u Arlesu manje je atraktivna od one u Nimesu jer je manja, a u srednjem vijeku izgrađene su na njoj i nezgrapne obrambene kule. Arena je još uvijek u funkciji, ali sada za različite igre s bikovima.
Ove igre su redovite i ne završavaju ubijanjem životinja, za razliku koride koja je rezervirana za svega nekoliko dana u rujnu. Zanimljivo je da se diljem južne Francuske mogu pronaći plakati koji kritiziraju borbe s bikovima kao barbarstvo prema životinjama. Igre kojima smo mi prisustvovali nisu završavale ubijanjem životinja, ali ponekad doista postaju poprilično grube.
Arles se nalazi na početku delte rijeke Rohne koja je prepuna močvara. Ovi krajevi vrijedna su staništa rijetkih vrsta ptica te dašak divljine unutar industrijalizirane i turistima okupirane Francuske. Ipak, ovaj kraj ima jednu manu: nikada nigdje, čak niti u Finskoj koja je prepuna jezera, nismo toliko nastradali od uboda komaraca i drugih insekata. Sjediti vani u predvečerje u Arlesu podsjeća na dobrovoljno davanje krvi.
Put nas je vodio uzduž francuske obale prema Španjolskoj. Na tom području razgledali smo usputne zanimljivosti jer nam je cilj bio Španjolska, osobito Barcelona i Madrid. Neki bi nam prigovorili što smo umjesto Valencije i drugih gradova uz obalu radije odabrali Madrid. Ipak, nismo mogli odoljeti ovoj pomalo izoliranoj europskoj metropoli.
Od krcate Barcelone u pustu unutrašnjost Španjolske
Autoceste do Barcelone bile su krcate autima, a krajevi uz obalu doimali su se uobičajeno za Europu. Jedino što nas je iznenadilo bio je neugodno jak vjetar podno Pirineja koji nas je na usputnim stajalištima brzo tjerao natrag u auto.
Ogromna i silno industrijalizirana Barcelona, gospodarski motor cijele zemlje, isprepletena je autocestama. Ipak, relativno lako uspjeli smo pronaći pravac prema Zaragozi i Madridu. I ubrzo je krajolik postao bitno drukčiji.
Prvo što je upalo u oči je niska vegetacija koja omogućuje pregled nad velikim prostranstvima unutrašnjosti Španjolske. I ta prostranstva su gotovo potpuno nenastanjena: vožnja prema Zaragozi prolazi kroz pustopoljine duge stotinama kilometara. Ponegdje smo čak uočili napuštena urušena sela koja su se sastojala od nekoliko polusrušenih kuća s jednako takvom crkvom u središtu. Autocesta je bila poprilično prazna, a strane registracije rijetke.
Nakon Zaragoze prorijedio se ionako rijedak promet, a najbrojniji su bili kamioni. Vrlo neobični stjenoviti pejzaži u zalaz sunca postali su doista prekrasni. Nakon svakog savladanog uzvišenja otkrivala su se nova nepregledna prostranstva. U jednom trenutku našli smo se u šumi stotina i stotina vjetrenjača za proizvodnju električne struje porazbacanih desecima kilometara unaokolo. Prizor je doista bio veličanstven.
Skladni centar ogromnog grada
Nakon desetak sati puste vožnje teško smo mogli povjerovati da se ispred nas prostire gradurina s oko tri milijuna stanovnika uz još gotovo dva milijuna ljudi koji žive u bližoj okolici. Ipak, šezdesetak kilometara prije Madrida autocesta nas je uvela u niz manjih gradova koji prethode metropoli. Nakon toga promet je postao poprilično gust, iznad nas prelijetali su avioni s obližnjeg aerodroma, zaredala su križanja velikih avenija… Svijetla Madrida koja su se prostirala unedogled pokazala su nam da ovaj velegrad doista postoji.
Razgledavajući Madrid sljedećih dana uočili smo da se ovaj grad poprilično razlikuje od ostalih europskih metropola. Madrid se naglo razvio tek posljednjih nekoliko stoljeća, pa poprilično nedostaje "starine". Ipak, možda je upravo to potaklo stanovnike ovog grada da ga urede upravo u starinskom ali vrlo skladnom i ugodnom europskom duhu.
Gotovo da nema važnijeg raskršća bez fontane ili barem neke skulpture. Bezbroj pažljivo biranih detalja s njegovanim zelenim površinama ostavlja kompaktnu i skladnu sliku centra Madrida.
Plaza Major, glavni trg u Madridu, okružena je veličanstvenim međusobno spojenim palačama. Vrlo je ugodno sjediti na jednoj od brojnih postavljenih terasa, promatrati slikare i slušati uličnu glazbu. I, naravno, promatrati prolaznike.
Španjolci – ljubitelji večernjih izlazaka
A kod Španjolaca je uočljiva njihova sklonost prema živim bojama. Ono što bi za ostale Europljane vjerojatno bilo prekričavo i prenapadno, u Madridu se doima normalno. Promatrajući prolaznike učinilo nam se da su Španjolci bitno niži rastom od Hrvata.
Španjolci su iznimni još po jednome: izuzetno vole noćne izlaske. I sami smo se u Madridu uvjerili da su se ulice potpuno ispunile tek poslije devet sati navečer. I stari i mladi bez razlike šeću ulicama, a Madrid im nudi širok izbor zabave.
Ova sklonost prema izlascima rezultirala je time što su se mnoge ulice u Madridu u cijeloj svojoj dužini pretvorile u nizove najrazličitijih kafića, restorana, noćnih barova i diskoteka. Izbor je doista impozantan, a susreću se po mnogočemu alternativni ugostiteljski objekti koji vjerojatno nigdje drugdje ne bi opstali osim u Španjolskoj.
Biser Madrida je ogroman i vrlo lijep park Retiro. Turistički vodiči ističu sklad brižno njegovanih zelenih površina i objekata razmještenih po parku te naravno prekrasno veliko jezero po kojem plove unajmljeni čamci. Nama se ipak najviše dopala živost ovog parka: uz brojne slikare i glazbenike, klaune, zabavljače i prolazeće nasmijane likove iz crtića, dopali su nam se i performansi slobodnih umjetnika. Na svakom koraku susreli smo i ulične masaže, nešto što do sada nismo često viđali.
Madrid nudi još mnogo toga vrijednog: od ogromne kraljevske palače do neprocjenjivog umjetničkog blaga kojeg nude muzeji. Ova pomalo atipična europska metropola nema Forum Romanum ili Akropolu, nema gotičkih katedrala ili Piccadilly Circus, nema Eiffelovog tornja i svjetske mode, ali doista posjeduje poseban tipično španjolski šarm.
Iako nas je od Lisabona dijelilo još samo šestotinjak kilometara, iako je blizu španjolski jug i Maroko, zbog ograničenog vremena morali smo krenuti natrag prema Hrvatskoj.
