ZAGREB – U Hrvatskoj na presađivanje organa čeka preko 1.000 ljudi, oko 30 posto njih umre ne dočekavši potrebni organ, a mnogi više od desetljeća ostaju na listi čekanja.
Puno je veća vjerojatnost da će nekome od nas trebati tuđi organ nego što će sam biti potencijalni darovatelj – poruka je kojom liječnici i pacijenti, obično u prigodama kakav je sutrašnji Svjetski dan darivanja organa i transplatacije, žele približiti građanima važnost humane odluke o darivanju organa.
Zadnjih se godina uz ulogu Ministarstva zdravstva i nevladina sektora u javnoj promidžbi donorstva često spominje i uloga katoličke Crkve, kao vrlo utjecajne u Hrvatskoj u promicanju svijesti o važnosti darivanja organa.
Stajalište Crkve o darivanju organa i transplantaciji posve je jasno – darivanje organa je humana i kršćanska gesta, to je moralna dužnost vjernika i oni bi trebali prednjačiti u tome.
Stajalište Crkve o darivanju organa i transplantaciji posve je jasno – darivanje organa je humana i kršćanska gesta, to je moralna dužnost vjernika i oni bi trebali prednjačiti u tome
"Kroz taj se humani čin produbljuje svijest o Evanđelju, dokazuje se ljubav prema bližnjemu, pokazuje se koliko se cijeni život", kaže Tonči Matulić, profesor moralne teologije i socijalnog nauka Crkve na Katoličkom bogoslovnom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta.
Značaj Crkve u toj problematici shvatile su i udruge pacijenata pa su na svojim brošurama istaknule misao pokojnog pape Ivana Pavla II da "Sve što može poslužiti živomu, grijeh je pokopati". I ostale velike svjetske religije podupiru darivanje organa.
No, pitanje je jesu li sami katolički vjernici, kakvima se u Hrvatskoj izjašnjava čak 87,8 posto građana, upoznati s takvim stajalištem Crkve i igra li to presudnu ulogu u njihovoj odluci hoće li darovati organe nakon moždane smrti.
Po hrvatskom zakonu, organi se mogu presaditi s umrle osobe ako se ona za života nije kod svojeg liječnika izjasnila da ne želi darovati organe.
No, u praksi liječnici traže odobrenje obitelji za doniranje, a oni u 18 posto slučajeva ne daju pristanak.
Liječnici koji su tražili odobrenje obitelji navode primjere da su neki vjernici donijeli pozitivnu odluku o doniranju tek nakon savjetovanja sa svojim župnikom.
"To što su morali zvati svećenika kako bi donijeli odluku znači da, unatoč jasno izraženom stavu Crkve, dio vjernika ipak s njime nije dovoljno upoznat", kaže Matulić te napominje kako to nije problem samo vjernika već cijelog društva.
"Neprosvijećenost i nisku razinu svijesti o potrebi darivanja organa, o čijim bi se dubljim uzrocima dalo na široko raspravljati, ne može se nipošto pripisati Crkvi niti vjernicima, jer su oni samo dio društva s kojim tu svijest dijele", ističe Matulić.
Priznaje ipak da bi uloga Crkve i mijenjanje svijesti vjernika, barem onih praktičnih čiji je broj uvelike manji od deklariranih, mogla biti puno veća.
O tome svjedoči primjer Španjolske koja je u samom europskom vrhu po broju donora, a ključnu ulogu odigrala je upravo katolička Crkva, koja je početkom 90-tih godina pokrenula veliku javnu kampanju promicanja donorstva.
Nesumnjivo je da i Crkva u Hrvatskoj, po mjestu i utjecaju u društvu, te kroz svoju infrastrukturu i pastoralno djelovanje, u relativno kratkom vremenu može učiniti jako puno, ocjenjuje Matulić.
Podsjeća da se u Crkvi i sada ulažu napori u promicanju donorstva, počevši od vjeronauka u školama, pa do predavanja i tribina na teološkim učilištima, no nije bilo masovnije kampanje, za koju bi možda bila potrebna suradnja s Ministarstvom zdravstva.
Polet u transplantaciji organa i novu nadu bolesnicima ove je godine dalo učlanjenje Hrvatske u Međunarodnu organizaciju za transplantaciju organa – Eurotransplant.
Puno veće šanse za presađivanje organa dobila su bolesna djeca, visoko rizični bolesnici te oni koji na dijalizi čekaju jako dugo, neki i preko 17 godina.
Tako je u nekoliko mjeseci ove godine preko Eurotransplanta stiglo 20 bubrega i jedna jetra. Na presađivanje bubrega još čeka najviše bolesnika, njih 612, a na jetru 49.
Kod nas se godišnje presadi manje od 20 organa, što je nedovoljno za preko 1.000 bolesnika kojima su potrebni.
Među državama članicama Eurotransplanta su još Austrija, Njemačka, Luxemburg, Nizozemska, Belgija i Slovenija. Najrazvijeniji sustav darivanja imaju Austrija i Nizozemska s 25 darivatelja organa na milijun stanovnika, dok je u nas najbolji rezultat postignut lani kada je bilo 13 donora na milijun stanovnika.
Napredovanje u donorstvu i transplantacijama ne koči samo svijest građana već i nedovoljna educiranost samog zdravstvenog osoblja, čak i u velikim bolnicama, a liječnici koji rade u donorskom programu ističu nužnost razvijanja i modernizacije neuroloških odjela.
