ZAGREB – Istraživač arhivskoga i knjižničkog blaga o. Vatroslav Frkin smatra kako veliko kulturno blago samostanskih spomeničkih knjižnica treba biti pristupačno svima.
U interviewu za najnoviji "Glas Koncila" Frkin je rekao kako su javnosti otvorene samostanske knjižnice u Našicama i Kloštar Ivaniću te da ih na taj trenutak čeka još 18.
Vatroslav Frkin i i Miljenko Holzleitner ovih dana objavili su "Bibliografiju knjiga hrvatskih autora u knjižnicama Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, 1495.-1850." u izdanju HAZU-a i spomenute provincije.
Na 538 str. sabrano je 2350 naslova i autora vezanih isključivo za hrvatski prostor, od unikata ili sačuvanih u tek nekoliko primjeraka do mnogobrojnih drugih tiskanih u puno više primjeraka u negdašnjim europskim tiskarskim središtima ili tiskarama u domovini.
Radeći na reviziji inkunabula u Dalmaciji, kako ističe, vidio je da je južna Hrvatska, Dalmacija i Primorje, jača po sačuvanim djelima 15. i 16. stoljeća i inkunabulama, posebice stranih, da je sjeverna Hrvatska "jača" po literaturi 18. i 19. stoljeća te da je 17. stoljeće "kritično" i na sjeveru i na jugu zbog Turaka.
Po Frkinovim riječima što se tiče inkunabula, najvažniji fond nacionalnog značenja je svakako varaždinski franjevački samostan s 39 inkunabula, zatim trsatski s 22, zagrebački s 12, pa našički s deset i t.d.
"Lekcionar" Bernardina Splićanina iz 1495. koji se čuva u trsatskom samostanu smatra najvrjednijom inkunabulom, jer su samo tri sačuvana u svijetu – drugi u Odesi, a treći u Zagrebu koji su isusovci povukli iz Dubrovnika.
Frkin napominje kako je u objavljenoj bibliografiji osim opisa pojedinih jedinica, t.j. knjiga, označeno i mjesto gdje se nalazi s jasnom namjerom da djelo bude pristupačno široj javnosti i znanstvenim istraživanjima, jer je riječ o djelima kojih drugdje nema, čak ni Nacionalna sveučilišna knjižnica.
