BERLIN – Izložba Kristine Lenard organizira se u Berlinu, od 12. siječnja do 6. veljače, kao dio petomjesečnog predstavljanja Zbirke suvremene hrvatske umjetnosti Filip Trade na Linienstrasse 113.
Kristina Lenard završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Na studijskim usavršavanjima boravila je u Krakowu (Poljska, Akademija likovnih umjetnosti) i Goteborgu (Švedska, Umjetnička akademija Valand). Izlagala je na dvadesetak samostalnih i skupnih izložaba u Hrvatskoj, Sloveniji, Japanu, Austriji, Njemačkoj i Švedskoj. Dobitnica je dvije stipendije (Kulturkontakt u Austriji i Stipendija Mino u Japanu) i Nagrade publike na 9. trijenalu hrvatskog kiparstva 2006.
Fotografije Kristine Lenard sušta su suprotnost uvriježenom mišljenju da fotografija ima dokumentarističku vrijednost, propituju granice tog medija, poigravaju se prikazom stvarnosti. Na prvi pogled teme kojima se Kristina bavi su svakodnevne, idealne za dokumentarističku fotografiju – žanr scene i portreti.
Mnoge obitelji bi pozvale profesionalnog fotografa da napravi fini, građanski obiteljski portret i portrete pojedinih članova. Da izgledaju savršeno, fina građanska obitelj. A ovi portreti pred vam jesu savršeni, idealni, ali do te mjere da u vama izazivaju nelagodu. Zašto? Kako?
Svaka osoba je prikazana s dva portreta, frontalno okrenuta prema kameri. Na prvi pogled se čini da su to dvije grimase jedne osobe. No, ubrzo postaje jasno da su portreti potpuno lažni – jedan se sastoji od dvije lijeve strane lica, a drugi od dvije desne strane lica. Frontalni postav i smještaj na bijelu pozadinu (ne-prostor) dodatno uvjetuju da hibrid izgleda presavršeno / nestvarno / nepostojeće. Konstruiranjem nepostojeće stvarnosti percepcija vam je stavljena na test. Ako vam nakon tisuće časopisa i reklama već nisu iskrivile i umanjile percepciju.
Druga tema kojom se Kristina bavi u ovom ciklusu je još jedna klasična povjesničarsko-umjetnička tema – žanr scene. Proučavamo ih kroz preko petsto godina slikarstva / sto godina fotografije, sve njihove mijene, odraze vremena u tom malom isječku prostora i vremena. A danas, kada nam je ukus potpuno predodređen količinama časopisa o dekoru koji su nam prošli kroz ruke, savršeno aranžiran prostor od a-ž, ili intervencija u postojeći prostor, koja je još više u modi, upravo čine savršenu žanr scenu. Pogotovo kada je obrađuje jedna žena. Svaki detalj je pomno promišljen vizualni trik. Samo čovjek stvara savršeno simetrične prostore / objekte / predmete. A Kristina u te prostore intervenira – dok u portrete (prirodno) intervenira digitalno, u prostore (umjetno) intervenira stvarno. Dva naizgled suprotna procesa ustvari imaju isti efekt – artificijalizaciju.
