Piše: Dražen Najman
ZAGREB – Počelo je, počelo. Sportska manifestacija koja je zadnjih godinu dana izazivali niz kontroverzi tijekom organizacijskih priprema bit će otvorena večerašnjom utakmicom Hrvatske i Južne Koreje u novosagrađenoj Spaladium Areni u Splitu. Doduše, sat vremena prije izlaska na parket Červarovih pulena gledatelji će posvjedočiti svečanosti otvorenja Svjetskog rukometnog prvenstva, do sada najveće sportske manifestacije u povijesti samostalne Hrvatske, no pravi start bit će tek onda kada lopta krene s centra.
I bit će taj trenutak, spomenuta uvodna splitska utakmica i, vjerujemo, čitavo razdoblje odigravanja prvenstva razlog za zadovoljstvo zbog vrhunskog rukometa koji će se pratiti do 1. veljače i finalne utakmice u velebnoj Zagreb Areni na Laništu.
Ako pak odvrtimo malo film unatrag sjetit ćemo se kako je pripremu SP-a pratilo mnoštvo problema već od trena dobivanja domaćinstva. Prije svega, najviše muke organizatoru i državi pravila je infrastruktura jer je trebalo izgraditi dvorane za odigravanje tekmi, što nije bio nimalo jeftin posao. Gradovi domaćini (Split, Zadar, Poreč, Varaždin, Osijek i Zagreb) prionuli su na posao, ali je dinamika podizanja sportskih objekata znala čak dovesti u pitanje održavanje prvenstva. A otkazivanje SP-a bio bi skandal par exellance u sportskom svijetu. I zato su Hrvati, inače majstori improvizacije, još jednom dokazali kako znaju stvari dovesti u red, usprkos vremenskom tjesnacu i kratkim rokovima.
Ako pak odvrtimo malo film unatrag sjetit ćemo se kako je pripremu SP-a pratilo mnoštvo problema već od trena dobivanja domaćinstva. Prije svega, najviše muke organizatoru i državi pravila je infrastruktura jer je trebalo izgraditi dvorane za odigravanje tekmi, što nije bio nimalo jeftin posao.
Tijek izgradnje zagrebačke Arene, sportske dvorane koja je bila nužnost metropoli, bio je ogledni primjerak u kakvim su se porođajnim mukama odvijale pripreme za SP. Gradnja objekta dogovorena je u doslovno zadnji tren, a radovi su tekli bez stajanja. Tako je bilo i u drugim gradovima. Ipak, krajem prošle godine sportska borilišta otvorila su svoja vrata, pa održavanje SP-a više nije dolazilo u pitanje.
S druge strane, javnost je pomno pratila stanje u taboru reprezentacije predvođene umaškim magoma Linom Červarom. Slučajevi Mirze Džombe i Renata Sulića pokazali su kako odnosi u nacionalnoj vrsti nisu idilični, a ozlijede Ivana Balića, Blaženka Lackovića i još nekih bili su razlog za strepnju hoće li Hrvatska biti u najjačem ili okrnjenom sastavu. Posebno je bilo dvojbeno hoće li Balić, ponajbolji rukometaš na Globusu moći voditi momčad na terenu.
Kako stvari sada stoje, Balić i ekipa spremni su za pohod na odličje. Priželjkuje se ono zlatnog sjaja, no u društvu moćne Francuske predvođene Nikolom Karabatićem, ili pak Danske, Španjolske ili Njemačke treba se itekako namučiti za najviše postolje. Kvaliteta za zlato postoji, ozračje u repki je na visokom nivou, podrška s tribina neće izostati, a Kauboji ili Pakleni, kako ih se odmilja zove, imat će prednost domaćeg terena.
