KAD sam prije nekoliko godina prvi puta otišla na visoravan Krug podno planine Cincar čekao me je nezaboravan doživljaj bliskog susreta s divljim konjima koji na tom nepreglednom prostranstvu obitavaju već gotovo 50 godina. I samo prelijepi krajolik i netaknuta priroda dovoljan su povod mojeg izleta. Teško je opisati te ljepote nekome tko nije bio u livanjskom kraju, a s kojima se Livnjaci s pravom diče. Ono što je zajamčeno pri ovakvom izletu je izvanredan pogled na Glamačko i Livanjsko polje, a čak se za vedra vremena u daljini cakli površina Buškog jezera i vide sve pore planine Kamešnice. Tu je samo mir, mir i tihi ljetni povjetarac koji gdjekad zafijukne planinskom oštrinom.
Iznenada niotkud pojavili su se konji, a samo je blag topot najavio njihov dolazak. Bilo ih je skoro stotinu… Približiti sam im se mogla samo na određenoj distanci i to na onoj koju su oni odredili. Kad sam ipak pokušala prekoračiti zadano ograničenje prelijepi crni pastuh, sjajne dlake, vjerojatno predvodnik krda, blago je istupio i kopanjem zemlje dao mi do znanja što misli o tome.
Približiti sam im se mogla samo na određenoj distanci i to na onoj koju su oni odredili. Kad sam ipak pokušala prekoračiti zadano ograničenje prelijepi crni pastuh, sjajne dlake, vjerojatno predvodnik krda, blago je istupio i kopanjem zemlje dao mi do znanja što misli o tome.
Ali s obzirom da je sva briga i skrb za ova predivna bića ograničena na entuzijazam eventualno jedne livanjske udruge i par pojedinaca, koji im uglavnom zimi ostavljaju hranu i sol, konji su se ipak navikli na blizinu ljudi. No, koliko je to dobro za njih vrlo je upitno jer sve češće njihov odnos s ljudima završava i više nego tragično. Vrlo lako i često postaju meta lovokradica koji ih ubijaju zbog mesa, a poneki čak iz zabave. U zimsko vrijeme nerijetko stradavaju na lokalnim cestama kada se s visoravni spuštaju do puteva u potrazi za solju. Ne treba zaboraviti da su time ugroženi i životi vozača koji tuda prometuju. No, sve je to rezultat zapanjujuće nebrige i nepostojanja nekakvog sustavnijeg plana njihova zbrinjavanja. Do sada niti jedna institucija, bilo na razini općine ili županije, nije preuzela tu odgovornost.Nije li onda pomalo licemjerno tretirati ih kao atrakciju i uvrštavati u turističku ponudu Livna, a ne osigurati osnovne uvjete za njihov opstanak u divljini.
Na tragu njihove zaštite svakako je krajem prošlog tjedna pokrenuta peticija “Spasimo divlje konje s visoravni Krug”. Ova hvalevrijedna inicijativa portala Livno Online, potaknuta sve učestalijim natpisima u medijima o vandalizmu koje nad konjima provode pojedinci, već broji više od 1300 potpisnika. Peticija još nije zatvorena i može se potpisati na www.divljikonji.org. U narednom razdoblju svakako je potrebno donijeti zakon kojim bi se riješio status divljih konja po pitanju vlasništva iz kojega slijede i prava i obaveze vlasnika, stoji u tekstu peticije. Hoće li to biti općine, županije ili federalna vlast manje je bitno, jer sadašnja situacija jedino ide u prilog lovokradicama, smatraju inicijatori.
