ZAGREB – U povodu početka 340. akademske godine na zagrebačkom Sveučilištu, u četvrtak 16. listopada u zagrebačkoj katedrali slavljena je misa uz zaziv Duha Svetoga.
Misu je predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji s dekanom Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu dr. Josipom Oslićem i dekanom Filozofskog fakulteta DI dr. Antom Mišićem, te profesorima obaju fakulteta. Misi su nazočili profesori i studenti zagrebačkih fakulteta. Na početku misnog slavlja biskup Šaško prenio je pozdrave zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, koji se nalazi u Rimu kao sudionik XII. redovite biskupske sinode, ali "koji je molitvom združen s ovim sveučilišnim početkom".
U homiliji biskup Šaško kazao je da je rad u znanstveno-nastavnome ozračju proročki poziv, zahtjevan i ujedno opasan. "I njegova se najveća devijacija događa onda kada postane nešto drugo. To vrijedi za sva znanstvena područja, polja, grane i discipline! Istinski intelektualci na stanovit su način uvijek proroci. Istinsko znanje je mudrost i razboritost", rekao je. Biskup Šaško podsjetio je kako je bl. Alojzije Stepinac bio osuđen lažnom metodom i lažnim kriterijima. Pa ipak, do dana današnjega, uz sve očitosti i dokaze, uz sve znanstvene uvide i sredstva, laž se o njemu i dalje nameće kao metodološki put. No, prorok i dalje svojim življenjem i smrću unosi okus istine i postaje paradigmom; štoviše ključem spoznaje jednoga vremena. I zato smeta. I dalje smeta, upozorio je biskup, te istaknuo kako nedosljednost u metodologiji i kriteriologiji dovodi do pogubnih posljedica u kojima se ne vidi istina, u kojima se ne vide vrijednosti.
"Često čujemo da se govori da u našemu društvu ne funkcioniraju pojedini segmenti: pravna država, ova ili ona institucija… Zar se treba tomu čuditi? U društvu u kojemu nisu definirane niti utvrđene vrijednosti; u kojemu se od definiranih vrijednosti ne stvaraju kulturološki modeli niti se njima gradi dotična kultura, nemoguće je izgraditi institucije koje mogu funkcionirati", rekao je. Obraćajući se osobito profesorima, istaknuo je kako su oni sami na svom životnom putu iskusili da istraživanje, pripremanje predavanja; stvaranje studentskih radova, ispiti i poučavanje, polaze poglavito od privlačnosti i privučenosti, od zaljubljenosti, od atrakcije. No, sve to istodobno polazi i iz prostora tišine, samoće, mirnoga razmatranja, darovanoga vremena, trenutaka boli i nerazumijevanja; iz posebne vrste apstrakcije. U znanstvenome se radu atrakcija i apstrakcija – privlačnost i odijeljenost, susreću na plodonosan način. Atrakcija Bogom koji se objavljuje, koji nam dopušta da dođemo do otkrića; i apstrakcija koja nas odvaja od površnosti i očitosti, od sebičnosti i neposrednih zemaljskih uvida, kao samodostatnoj svrsi. Tu vrstu odvojenosti i odmaka znanost treba uvijek, kako ne bi – kao što se u povijesti više puta ponovilo – postala ideološkim znanjem, zarobljena i zaokupljena izvanjskim ciljevima, do mjere da postane sluškinjom političkim ili gospodarskim vladarima, rekao je biskup Šaško, te upozorio kako je ozbiljan znanstveno-nastavni rad najbolji put da u životu društva, u odgajanju djece, ne prevlada površnost, tako često promicana u medijskome prostoru nasiljem nad istinom; da ne prevlada bešćutnost i nesavjesnost. Jer: prijevara, ponižavanje čovjeka, ucjene, neodgovornost i bezobzirnost nisu izdanci sveučilišnoga stabla niti proviru iz korijena istinskoga obrazovanja, ali se sveučilišni život i takvim plodovima laži ima dužnost proročki suprotstaviti.
Obraćajući se studentima od kojih su mnogi došli u Zagreb iz raznih kraljeva domovine i svijeta, biskup Šaško istaknuo je kako ovdje živi ista Crkva kojoj pripadaju. Stoga, ne zaboravite da u njoj možete naći svoj dom i graditi zajedništvo kršćanske kulture, osobito u župnim zajednicama, ali i u raznim oblicima vjerničke zauzetosti i okupljanja koja će vašemu studiju dati okus kršćanske radosti. Bilo bi pogubno da dolaskom u Zagreb ne nastavite živjeti svoju vjeru u živome tkivu Crkve, poručio im je biskup. Pozvao ih je da rado dolaze u zagrebačku prvostolnicu, zastanu na grobovima blaženih pastira i proroka ove zagrebačke Crkve, Augustina i Alojzija, i ne zaborave spomen velikana hrvatskoga naroda; da upoznaju njihove živote, ne prepuštajući se jednostavno zavodljivosti površnih dojmova i neprovjerenih izrijeka.
