ZAGREB – Uvodno predavanje na 49. teološko-pastoralnom tjednu s temom "Genealogija vjerničkog subjekta. Kršćanska inicijacija u svjetlu antropologije" održao je dr. Ivica Žižić.
Nosiva tema njegova izlaganja je antropološko iščitavane inicijacijskog procesa u sklopu genealogije vjerničkog subjekta. Predavač je istaknuo kako se ona definira iz temeljnog suodnosa ljudskog identiteta i obrednog simbolizma u kojem, osim općenitih naznaka s religijsko-antropološkog gledišta, raščlanjuje pitanje "aktualnosti" inicijacije u duhu postmodernih kulturalnih varijacija te uloge inicijacije u kulturalnom procesu čovjekove humanizacije. U svjetlu prethodnih antropoloških analiza vođenih fenomenološkim razmatranjem "figura" inicijacije, dr. Žižić upozorio je na uporišne elemente kršćanskog inicijacijskog procesa spram posredovanja i aktualizacije vjere. U cjelokupnom poimanju kršćanske inicijacije valja poći od inicijacijskoga obilježja i kršćanskog obreda općenito, a kršćanskoga identiteta na simboličko-obrednim temeljima. U cjelovitom prikazu kršćanske inicijacije čini se stoga prikladnim usmjeriti antropološko tumačenje te kategorije u smjeru sagledavanja unutarnjih dinamika "procesualnosti vjere" u redu kršćanske simboličko-obredne prakse općenito, a sakramenata kršćanske inicijacije zasebno. Predavač je istaknuo da fenomenološko iščitavanje onih obrazaca koji objedinjuju obredne prijelaze i posredovanje identiteta služi teološkoj refleksiji u hermeneutici specifične kršćanske inicijacijske prakse. Riječ je o dinamičkim figurama preobrazbe koje se pokazuju utemeljujućima spram vjerničke svijesti jer sačinjavaju osnovu prijelaza kojim subjekt biva uveden u vjeru i vjernički identitet. Upravo zbog svog izvornog položaja spram konstitucije vjere i realizacije vjerničkog identiteta, na obrede inicijacije valja gledati u redu posredovanja strukturalnih modela, tj. u redu genealogije vjerničkog subjekta.
Predavanje na temu "Inicijacija i dimenzija pripadnosti. Sakrament kao izazov i poticaj integraciji osobnosti" održao je dr. Ivan Štengl. Na početku predavanja dao je neke temeljne značajke inicijacije, potom je ukazao na neke čimbenike u razvoju modernog vremena zbog kojih nestaje institucija inicijacije u tradicionalnom smislu, ali ne i potreba za njom kod današnjeg čovjeka. Specifičnost situacije očituje se u izazovima koja stvara potpunu novu osobnost. Neki od njih se rezultiraju osjećajem pada granica u socijalnom, kulturnom, ali i fizičkom smislu, pojačano bavljenje sobom i "protejska" zadaća definiranja sebe. Mlada je osoba ostala bez adekvatne potpore društvenih institucija, a osviješteni joj nagon i potrebe te izgubljena tradicija ne pomažu kod revizije dosadašnjega i formuliranju životne perspektive. U nastavku predavanja dr. Štengl osvrnuo se na status Crkve u društvu i u odnosu na društvo. U tom kontekstu treba istaknuti potpuno novi način ophođenja s religioznošću. Institucija religije je u prošlosti bila podvrgnuta kritici, sadašnji trenutak ne niječe religioznu potrebu, ali ona biva sekularizirana. Postaje potreba među drugim potrebama koje je moguće zadovoljiti na individualizirani način, istaknuo je predavač. Nadalje, podsjetio je da vjersku kvalifikaciju ne prati vjerska praksa, a Hrvati u tom pogledu prate trend europskih naroda. Rezultate istraživanja na tom području valja promatrati kao pokazatelje percepcije i socijalne poželjnosti Crkve, njezinog političkog, kulturnog i društvenog statusa što će u svakom slučaju promijeniti pristup i poželjnost nekih sakramenata, a posebno kad je riječ o sakramentima inicijacije. Predavač je upozorio kako raskorak između sadržaja vjere i njezinih konkretnih posljedica za svakodnevni život pokazuje da pastoral Crkve ne pruža adekvatnu potporu mladoj osobi u životnoj zadaći, osobito po osnovnoj karakteristici Crkve (zajednica vjere), zbog čega joj je promovirati dimenziju pripadnosti. Kontekst problematike sugerira ne samo pojačana pastoralna nastojanja, nego prethodno premještanje naglasaka u samo-razumijevanju.
Predavač je istaknuo kako se ona definira iz temeljnog suodnosa ljudskog identiteta i obrednog simbolizma u kojem, osim općenitih naznaka s religijsko-antropološkog gledišta, raščlanjuje pitanje "aktualnosti" inicijacije u duhu postmodernih kulturalnih varijacija te uloge inicijacije u kulturalnom procesu čovjekove humanizacije. U svjetlu prethodnih antropoloških analiza vođenih fenomenološkim razmatranjem "figura" inicijacije, dr. Žižić upozorio je na uporišne elemente kršćanskog inicijacijskog procesa spram posredovanja i aktualizacije vjere. U cjelokupnom poimanju kršćanske inicijacije valja poći od inicijacijskoga obilježja i kršćanskog obreda općenito, a kršćanskoga identiteta na simboličko-obrednim temeljima. U cjelovitom prikazu kršćanske inicijacije čini se stoga prikladnim usmjeriti antropološko tumačenje te kategorije u smjeru sagledavanja unutarnjih dinamika "procesualnosti vjere" u redu kršćanske simboličko-obredne prakse općenito, a sakramenata kršćanske inicijacije zasebno. Predavač je istaknuo da fenomenološko iščitavanje onih obrazaca koji objedinjuju obredne prijelaze i posredovanje identiteta služi teološkoj refleksiji u hermeneutici specifične kršćanske inicijacijske prakse. Riječ je o dinamičkim figurama preobrazbe koje se pokazuju utemeljujućima spram vjerničke svijesti jer sačinjavaju osnovu prijelaza kojim subjekt biva uveden u vjeru i vjernički identitet. Upravo zbog svog izvornog položaja spram konstitucije vjere i realizacije vjerničkog identiteta, na obrede inicijacije valja gledati u redu posredovanja strukturalnih modela, tj. u redu genealogije vjerničkog subjekta.
Predavanje na temu "Inicijacija i dimenzija pripadnosti. Sakrament kao izazov i poticaj integraciji osobnosti" održao je dr. Ivan Štengl. Na početku predavanja dao je neke temeljne značajke inicijacije, potom je ukazao na neke čimbenike u razvoju modernog vremena zbog kojih nestaje institucija inicijacije u tradicionalnom smislu, ali ne i potreba za njom kod današnjeg čovjeka. Specifičnost situacije očituje se u izazovima koja stvara potpunu novu osobnost. Neki od njih se rezultiraju osjećajem pada granica u socijalnom, kulturnom, ali i fizičkom smislu, pojačano bavljenje sobom i "protejska" zadaća definiranja sebe. Mlada je osoba ostala bez adekvatne potpore društvenih institucija, a osviješteni joj nagon i potrebe te izgubljena tradicija ne pomažu kod revizije dosadašnjega i formuliranju životne perspektive. U nastavku predavanja dr. Štengl osvrnuo se na status Crkve u društvu i u odnosu na društvo. U tom kontekstu treba istaknuti potpuno novi način ophođenja s religioznošću. Institucija religije je u prošlosti bila podvrgnuta kritici, sadašnji trenutak ne niječe religioznu potrebu, ali ona biva sekularizirana. Postaje potreba među drugim potrebama koje je moguće zadovoljiti na individualizirani način, istaknuo je predavač. Nadalje, podsjetio je da vjersku kvalifikaciju ne prati vjerska praksa, a Hrvati u tom pogledu prate trend europskih naroda. Rezultate istraživanja na tom području valja promatrati kao pokazatelje percepcije i socijalne poželjnosti Crkve, njezinog političkog, kulturnog i društvenog statusa što će u svakom slučaju promijeniti pristup i poželjnost nekih sakramenata, a posebno kad je riječ o sakramentima inicijacije. Predavač je upozorio kako raskorak između sadržaja vjere i njezinih konkretnih posljedica za svakodnevni život pokazuje da pastoral Crkve ne pruža adekvatnu potporu mladoj osobi u životnoj zadaći, osobito po osnovnoj karakteristici Crkve (zajednica vjere), zbog čega joj je promovirati dimenziju pripadnosti. Kontekst problematike sugerira ne samo pojačana pastoralna nastojanja, nego prethodno premještanje naglasaka u samo-razumijevanju.
