STARA GRADIŠKA – Prigodom jedanaeste obljetnice uspostave Požeške biskupije i ređenja njezina prvog biskupa, u predvečerje blagdana sv. Mihaela arkanđela, zaštitnika župe Stara Gradiška, u nedjelju 28. rujna požeški biskup Antun Škvorčević blagoslovio je gradilište nove župne crkve u tome mjestu. Sudjelovali su članovi Odbora za izgradnju crkve na čelu s mons. Josipom Devčićem, članovi Stolnog kaptola iz Požege, svećenici Novogradiškog dekanata na čelu s Lukom Slobođancem, arhiđakonom posavsko slavonskim i Pericom Matanovićem, dekanom tog dekanata. Među vjernicima bili su i hodočasnici iz Nove Gradiške i Okučana a s njima i milosrdnice i klanjateljice Krvi Kristove. Od predstavnika javne vlasti bili su nazočni saborska zastupnica Suzana Bilić-Vardić, brodsko-posavski župan Danijel Marušić, te načelnik Općine Stara Gradiška Velimir Paušić.
Na početku svečanosti predsjednik Odbora za gradnju crkve mons. Devčić upoznao je nazočne s tijekom priprave gradnje. Podsjetio je na sve korake koji su učinjeni da se dobije prikladna lokacija, da se ishodi građevinska dozvola te da tvrtka Presoflex iz Požege započne gradnju. Zahvalio je svima koji su dosad pomogli, posebno načelniku starogradiške Općine, zaslužnom za dobivanje građevinskog zemljišta. Potom je biskup Škvorčević započeo s liturgijskim činom te je na početku uputio svima pozdravnu riječ. Podsjetio je na teške povijesne okolnosti Stare Gradiške, osobito sredinom i u drugoj polovici prošlog stoljeća. Među ostalim je rekao: "Tijekom II. svjetskog rata i neposredno nakon njega, kažu statistike, u ovoj brojčano maloj župi poginulo je, ubijeno ili nestalo oko 200 ljudi. U svibnju 1945. komunističke vlasti uhitile su starogradiškog župnika Ferdu Ivana Maretića te ga ubile strijeljanjem. Kaznionica pak u Staroj Gradiški bila je za vrijeme II. svjetskog rata sastavni dio logora u koji su bili dovedeni mnogi ljudi, mučeni i ubijani samo zato što su pripadali određenom svjetonazoru, naciji ili vjeri. Jednako tako, ili još gore bilo je u vrijeme komunističkih vlasti kada je ovdje završio dio ispaćenih ljudi s bleiburškoga križnog puta i kada su ovdje utamničeni i mučeni brojni ljudi, krivi samo zato što se nisu uklapali u okvir komunističke ideologije. Među njima bio je velik broj svećenika, dijecezanskih i redovničkih".
Biskup je podsjetio i na teške uvjete djelovanja starogradiške župe i istaknuo: "Iste ateističke vlasti priječile su djelovanje župe u Staroj Gradiški, koje se odvijalo u župnoj crkvi nedaleko zatvorske zgrade, vršile stalni pritisak na župnike i vjernike, gledale ih s nepovjerenjem. Godine 1948. odredile su rušenje župne crkve Sv. Mihaela, prisilivši da u tom tužnom činu sudjeluje i određeni broj svećenika, utamničenih u zatvoru. Vjernici su se otada do danas okupljali u neprikladnoj dvorani, uređenoj u župnoj kući kraj groblja u Uskocima. Za vrijeme srpske vlasti u nedavnom Domovinskom ratu ta župna kuća – kao i većina drugih – bila je teško oštećena, vrijedna arhivska građa i druge stvari uništene, župljani prognani, a u zatvoru mučeni zatočeni Hrvati".
U zaključku uvodne riječi biskup Škvorčević je rekao: "U predvečerje blagdana sv. Mihaela blagoslivljamo ovo gradilište na kojem se, šezdeset godina nakon nasilnog rušenja župne crkve Sv. Mihaela u Staroj Gradiški, počinje podizati nova. Svaka gradnja, posebno ova, puna je radosti i nade. Vjerujem da će u crkvi, izgrađenoj uz pomoć hrvatskih svećenika i drugih dobrih ljudi, vjernici starogradiške župe prepoznati vraćeno dostojanstvo, susretati Božju blizinu, liječiti brojne duhovne rane, pronalaziti mir. Ujedno, ova crkva bit će spomen svima onima koji su ovdje u zatvoru nedužno tamnovali, osobito našim svećenicima. Najbolji spomen svima njima bit će molitva koja će se za njih ovdje trajno uzdizati. Neka ovo, što uz Božju pomoć i po zagovoru sv. Mihaela započinjemo, bude sretno dovršeno!" U homiliji biskup je istaknuo kako smo po rođenju ušli u svijet koji je označen ranjenošću zlom, pokvarenošću i smrću, čije smo posljedice teško iskusili i u Staroj Gradiški. No, nastavio je da smo po svetom krštenju pridruženi Isusu Kristu, i onome što je Božja ljubav za nas izvela na križu i ostvarila pobjeda uskrsnuća, postali smo dionici zajedništva mučenika i pravednika te da je tu naša prava i konačna sudbina, da stoga nijedna patnja i trpljenje – pa ni starogradiško – nije besmisleno. Pozvao je vjernike da izgradnju svoje nove župne crkve prepoznaju kao znak te pobjede, i dok se blagoslivlja gradilište za materijalnu crkvu da otvore svoja srca te ona budu Božje gradilište u kojem će on moći ostvarivati puninu svoga života.
Nakon blagoslovnih molitava, na završetku svečanosti, biskup je poželio da gradnja tako napreduje te se uskoro može održati slavlje polaganja kamena temeljca za novu crkvu.
