MOLVE – Jubilarna 10. obljetnica smrti biskupa Đure Kokše obilježena je u srijedu 26. studenoga u Molvama. Njegovo rodno mjesto i župa tog dana bili su mjesto obilježavanja uz visoke crkvene dužnosnike iz Rima, Zagreba i Varaždina te okolnih mjesta.
Prije mise članovi Društva za povjesnicu i starine Molve i obitelj Lukačin položili su ispred Kokšina poprsja kod župne crkve cvijeće i zapalili svijeću. Misu u crkvi Marijina Uznesenja predvodio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić u koncelebraciji ministra provincijala franjevaca konventualaca Đure Hontića i generalnog vikara Varaždinske biskupije mons. Ivana Godine i ostalih svećenika. Na početku mise domaći župnik fra Ivan Poleto pročitao je kratki životopis pokojnog biskupa Kokše, a na samom kraju i mons. Vladimir Stanković iznio je nekoliko pojedinosti iz njegova životnog stvaralaštva.
U homiliji je biskup Pozaić, između ostalog, rekao "da ćemo se u molitvi najbolje sjećati tog velikog čovjeka što ga je imala Hrvatska, Podravina i njegove rodne Molve". Podsjetio je da je bio veleposlanik Hrvatske u Rimu, te su se u Vatikanu njegovom zaslugom našla djela nekolicine hrvatskih slikara.
Nije često slučaj da jedno neveliko mjesto, kao što su Molve u Podravini, imaju tako znamenite osobe kao što je bio Kokša, a prije njega i mons. Juraj Mađerec. Njih dvojica, Mađerec 30, a Kokša 20 godina, bili su na čelu Zavoda sv. Jeronima u Rimu.
Životni put biskupa Kokše, koji je rođen 17. svibnja 1922., nije bio nimalo lak, pogotovo u njegovim počecima jer je vrlo rano već s 9 godina ostao bez oca Petra. U doba rata i poraća ostaje i bez svoja dva rođena brata Ive i Mate. Po primjeru svog strica svećenika Ivana Kokše, nakon školovanja u Molvama i gimnazije u Zagrebu (prva dva Klasične gimnazije, a ostalih šest u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji) upisuje se godine 1941. na Bogoslovni fakultet. Po završetku prve godine odlazi u Rim i na sam Badnjak stiže na tlo vječnog grada u kojem će ostati gotovo 40 godina. Redovito školovanje nastavlja na Gregoriani kao pitomac Germansko-ugarskog zavoda. Za svećenika biva zaređen 26. listopada 1947., doktorat iz bogoslovlja postiže 1951. te magisterij iz crkvene povijesti 1953. i crkvenog prava 1962. godine. Govorio je više europskih jezika: talijanski, njemački, engleski, francuski i španjolski, a služio se i mađarskim i turskim. Naslijedio je čelnu poziciju nakon smrti svog zemljaka mons. Mađerca u Zavodu sv. Jeronima prvo dvije godine kao doravnatelj, a od 1959. u svojstvu rektora. Na tom mjestu ostaje 2 godine, a njegovim nastojanjem 1971. Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima od tog vremena zamjenjuje naziv Ilirski zavod sv. Jeronima. Tih rimskih godina stječe brojne prijatelje i poznanstva, a među njima i tajnika pape Pavla VI. Macchi s kojim je surađivao na uređenju Vatikanske galerije religiozne umjetnosti. Iz tog razdoblja nekoliko naših slikara imaju svoje mjesto u vatikanskim muzejima. U tijeku ravnateljske službe u Rimu dr. Kokša objavio je tri knjige: sastavio je Hrvatsku duhovnu liriku 1968., a 1970. i Zapadnu duhovnu liriku, te knjigu o crkvi Sv. Jeronima u Rimu godinu dana poslije.
Za pomoćnog biskupa zagrebačkoga nadbiskup Franjo Kuharić imenovao ga je 20. travnja 1978. Biskupsko ređenje bilo je 23. srpnja 1978. u Zagrebu. U ožujku 1980. imenovan je generalnim vikarom u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Bio je član ili predsjednik mnogih komisija, vijeća i povjerenstava Biskupske konferencije. U siječnju 1984. ustoličen je za kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog, a godinu dana kasnije izabran je za velikog predstojnika Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Svojim ugledom i raznim poznanstvima biskup Kokša priskrbio je mnoga novčana sredstva za obnovu zagrebačke prvostolnice. Upravo na njezinim vratima dočekao je papu Ivana Pavla II. kod njegova prvog posjeta Hrvatskoj 1994. Po umirovljenju u ožujku 1998. biskup Kokša imao je još dosta toga "napraviti", no Božji planovi bili su drugačiji i potkraj studenoga te iste godine u 77. godini svog života iznenada umire u svom domu na Kaptolu. Nekoliko dana poslije, 2. prosinca, dobrotvor hrvatskog naroda i Katoličke Crkve biva pokopan u mirogojskim arkadama. Za života je nagrađivan i odlikovan brojnim priznanjima, nagradama i zahvalnicama. Kao strastveni kolekcionar i poklonik umjetnosti ostavio je brojna umjetnička slikarska i druga djela kao i knjiga.
