Dugopolje: Predstavljena knjiga “Tomislav, hrvatski kralj”

DUGOPOLJE– U povodu Dana općine Dugopolje i blagdana sv. Mihovila i sv. Jeronima, u utorak 30. rujna u Domu kulture u Dugopolju predstavljena je knjiga "Tomislav, hrvatski kralj" s podnaslovom "Drama u dva dijela s epilogom", autora dr. Vlatka Perkovića objavljena u nakladi Narodne knjižnice Dugopolje. Glavna tema knjige je Splitski crkveni sabor održan godine 928. Knjigu su predstavili književni kritičar dr. mons. Drago Šimundža, publicist Joško Čelan, ravnatelj knjižnice prof. Stanko Balić i sam autor. Drama u dva dijela s epilogom tematizira nastojanja kralja Tomislava – koji se na Drugom crkvenom hrvatskom saboru 928. u Splitu našao u procjepu interesa velikih sila i pripremljene bugarske agresije na Hrvatsku – da očuva opstojnost Hrvatske i integrira dalmatinske gradove u geopolitički sustav svoje zemlje. U tom vrlo slojevitom i intenzivnom dramskom procjepu isprepliću se interesi susjednih zemalja i nužnost Hrvatske da i sama participira u poretku Rimskog Carstva, pa s tim u svezi i pitanja crkvene pravne uprave na hrvatskom teritoriju, dakle biskupskog primata, koji otvara sporna pitanja bogoslužja na latinskom ili slavljanskom jeziku. U prvom dijelu autor uvodi u pozicije i kontrapozicije glagoljaša i latinaša, Grgura i Ivana, odnosno Madalberta i njegova zahtjeva da Tomislav bude kralj s papinskim odobrenjem. U drugom dijelu Tomislav – unatoč svojim velikašima i bratu Trpimiru, nakon razotkrivanja uloge bizantinskog poklisara i njegovih utjecaja na kneza posavskoga, državnički nastupa, i prihvaća prijedloge izaslanika Ivana X. Dopušta primat latinskom jeziku i splitsko nadbiskupu Ivanu, radi povezivanja Hrvatske sa Svetom Stolicom i uključenja Bizantinske Dalmacije u hrvatsko kraljevstvo. U drami su uz Tomislava, hrvatskog kralja glavni pokretači "radnje" i proturadnje" Grgur Ninski, s naslovom "hrvatskog biskupa", Bizantski poklisar, Knez panonski i, nasuprot Grguru, rimski biskupi, svi povijesne osobe na čelu s papinim legatom biskupom Madalbertom i splitskim biskupom Ioanesom (Ivanom). Pritom u samoj dramaturškoj strukturi drame važnu ulogu u Tomislavovu traganju za istinom "budućnosti" ima s. Lukrecija, latinska redovnica koja se potajno moli na slavljanskom jeziku.