DUBROVNIK – Znanstveni dio skupa "Ignjat Đurđević i svetopavlovski brodolom u vodama otoka Mljeta" u užem smislu održan je u srijedu 12. studenoga u samostanu sv. Klare u Dubrovniku.
Predsjednik odbora ovog znanstvenog skupa dr. Miho Demović na početku je pozdravio nazočne posebice dubrovačkog biskupa dr. Želimira Puljića, rektora dubrovačkog Sveučilišta dr. Matea Milkovića, ravnateljicu Centra za mediteranske studije zagrebačkog Sveučilišta i predsjednicu dubrovačkog ogranka Matice hrvatske prof. Ivanu Burđelez, ravnateljicu Dubrovačkih knjižnica mr. Vesnu Čučić. Od predstavnika vlasti posebno je pozdravljen gradonačelnik Mljeta.
Glavni tekst o Pavlovu brodolomu nalazi se u Djelima apostolskim poglavlja 27 i 28. Biskup Puljić govorio je o temi "Pavlovo zadnje putovanje po divljim valovima Jadrana". Prikazao je Pavlov psihološki profil, zaustavivši se na događajima koji su na Pavla snažno utjecali poput Stjepanove smrti, događaja pred Damaskom, Ananijina zaštitništva, boravka u pustinji, te ponovnog dolaska na mjesto Stjepanova kamenovanja i sl. Zanesen Kristom, Pavao je naviještao evanđelje drugim narodima na misijskim putovanjima, upadao u razne nevolje zbog Krista, bio pred sudom te pozvavši se na privilegij rimskog građanina, nakon dirljivog rastanka u Miletu, pošao iz Cezareje na put u Rim. Na tom putu ih je pratilo nevrijeme, četrnaest dana nisu znali kuda plove da bi tog posljednjega dana oko ponoći došli do kopna, nasukali se i spašavali goli život. Bila je to Melita, prema stoljetnoj tradiciji otok Mljet, što tvrde Đurđević i Palunko, te danas dr. Demović i dr. Ničetić. Na Mljetu je Pavao boravio tri mjeseca.
Predavanje "Ignjat Đurđević i dubrovačka tradicija svetopavlovskog brodoloma u vodama otoka Mljeta" održao je dr. Demović. Ustvrdio je da je Đurđević djelom "Sveti Pavao Apostol brodolomac" pokušao zaštititi prastaro duhovno dobro Dubrovačke biskupije, gotovo dvijetisuće godina staru tradiciju da je Pavao brodolom doživio na Mljetu. Malteški vitezovi su tek u 16. stoljeću, prisvajanjem Mljetske tradicije, počeli tvrditi da se Pavao iskrcao na Malti i tu tvrdnju širili dvije stotine godina, sve dok se Đurđević nije uhvatio pera, razotkrio i druge njihove lažne legende te obranio mljetsku tradiciju. U uvodu svog djela Đurđević je godine 1730. napisao: "Kažem i odgovorno tvrdim da je prije preseljenja plemenitog viteškog reda Ivanovaca na afričku Melitu slava o brodolomu spašenog apostola Pavla, po općem mišljenju dodjeljivana, bez imalo sustezanja ili dvoumljenja ilirskoj Meliti. Onda se slava, brigom svih, naglo s našeg otoka okrenula na drugi te novom vladavinom vjerskih prvaka slavno uljepšala". Đurđević je svoju tvrdnju temeljio na dva posljednja poglavlja biblijske knjige Djela apostolska i pojedinostima u kojima se prepoznaje otok Mljet. Prije kapitalnog djela Đurđević je napisao još jedno kraće sličnog sadržaja čiji rukopis se čuva u knjižnici samostana Male braće u Dubrovniku, a brojni pisci su kasnije pristajali uz Đurđevićevo stajalište.
Kapetan duge plovidbe dr. Antun Ničetić, koji je stotinjak puta plovio morima kuda je i Pavao išao te se dulje vrijeme bavio proučavanjem problematike ovog skupa, govorio je o temi:"Olujno nevrijeme koje je opisao sveti Luka u Djelima apostolskim moglo je prirodnim poretkom stvari brod svetog Pavla baciti jedino u vode otoka Mljeta". Upoznao je nazočne s tadašnjim morskim putovima, uobičajenim vjetrovima, valovima, morskim strujama i načinima kojima se u ono vrijeme putovalo. Naveo je primjer da je svih četrnaest dana puhao sjeveroistočnjak tj. bura brod bi završio na sjevernoafričkoj obali kao i da struje na tom području vuku prema Mljetu. Dakle, i struje i vjetrovi su pogodovali dolasku sv. Pavla na Mljet, a po tim kriterijima Malta uopće ne bi mogla doći u obzir. Posebno pitanje je drugi dio Pavlova puta s Melite u Rim te protivnici Mljeta tvrde da onda Pavao nije imao razloga zaustaviti se u Sirakuzi. Predavač je također izrazio čuđenje da u hrvatskom prijevodu Biblije koji prihvaća Crkva u Hrvata stoji Malta umjesto Mljet premda je za oba otoka isti izvorni naziv Melita.
Dr. Stjepan Krasić govorio je na temu: "Polemika Ignjata Đurđevića s nekim učenjacima svojeg doba o mjestu brodoloma svetoga Pavla apostola". Istaknuo je kako su u povijesti znanosti polemike odigrale važnu ulogu, a ako su vođene na pravi način mogu dovesti do boljeg razumijevanja problematike. Tekst Djela apostolskih kad se čita izgleda jednostavan i jasan, ali što se više analizira postaje sve nejasniji. To se posebice odnosi na lokalitete poput naziva mora i luka u kojima se Pavao zaustavljao. Različiti lokaliteti nosili su često ista imena ili su u rukopisima imali dva ili više oblika. To je slučaj s Maltom i Mljetom. Predavač je naveo imena i argumente polemičara. Među ostalim, rekao je da u prilog Mljetu ide činjenica da Pavlu nije bila nepoznata Dalmacija, da je Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću također tvrdio da je Pavao na Mljetu doživio brodolom kao i Serafin Razzi u 16. stoljeću. Đurđevićevo djelo potaknulo je polemiku, a mnogi od Maltežana anonimno su mu se suprotstavljali.
O temi: "Zaljev ravne obale iz opisa Djela apostolskih odgovara zemljovidu mljetskih zaljeva Saplunare i Korita", govorili su kapetan prof. Miloš Brajović i kapetan prof. Ivica Đurđević Tomaš. Osvrnuli su se na pomorske aspekte mogućnosti da se takav brod poput Pavlova uopće mogao nasukati na Mljetu. Iznijeli su hidrometeorološke elemente, tehničko-tehnološke osobine rimskoga broda i poziciju brodoloma prema različitim autorima. Ustvrdili su da se taj rimski brod mogao nasukati u "zaljevu ravne obale", napominjući da se pri istraživanju mora voditi računa o promjeni razine mora u Sredozemlju u tijeku dvije tisuće godina, a razlika je oko dva metra.
Dr. Niko Kličan upoznao je okupljene s "Novom tezom njemačkog znanstvenika Heinza Warneckea o brodolomu sv. Pavla na grčkom otoku Kefaloniji". Riječ je o tezi koja negira i mljetsku i maltešku tradiciju te grčki otok Kefaloniju danas Argostoli određuje kao mjesto Pavlova brodoloma. Warnecke je argumente uzimao iz grčkih književnih djela poput Homerove Odiseje, povezujući to s Odisejevim lutanjem Jonskim morem te njegovim spašavanjem na Kefaloniji.
Predavanje "Pavao na moru" održao je akademik dr. Nenad Cambi iz Splita, ustvrdivši kako je Pavao dobro poznavao Jadran te je protumačio neke novozavjetne navode koji idu tome u prilog. Uz ostalo, Pavao šalje Tita u Dalmaciju, a pretpostavka je da je i Luka također boravio na tom području. Predavač je zaključio da se ni malteška ni mljetska teza ne može dokazati, ali da je mljetska daleko znanstveno utemeljenija, a ne lokalpatriotska.
O "Stjepanu Šuljagi – Grmoljezu" koji je pisao u obranu Ignjata Đurđevića govorio je dr. Niko Kličan. Stjepan Šuljaga se rodio 1719. godine u Dubrovniku. Bio je trgovac, povjesničar, filozof, kritičar i svećenik, prijatelj Carla Goldonija i objavio je nekoliko djela u prilog Mljetske tradicije. Zanimljivo je kako je Đurđević svoje djelo napisao na latinskom što je mali broj ljudi mogao čitati, a njegovi kritičari su pisali na talijanskom pa su mnogi to čitali. Šuljaga se potrudio pomoći Đurđeviću pišući na talijanskom i prenoseći Đurđevićevu argumentaciju širokom krugu čitatelja.
Dr. Juraj Batelja predstavio je temu:"Polemika između sveučilišnog profesora dr. Rudolfa Vimera i mons. Vicka Palunka, pomoćnog splitskog biskupa o brodolomu svetoga Pavla na otoku Mljetu" prikazujući naslovne stranice knjiga koje su obojica polemičara napisala i dala tiskati početkom dvadesetog stoljeća, braneći svoje stavove o Malti ili Mljetu te objašnjavajući njihove glavne teze. Žestoka rasprava potaknuta je Vimerovom knjigom o svetom Pavlu u kojoj je pisac ustvrdio da se Pavao iskrcao na Malti ma koliko Hrvati željeli da se iskrcao na Mljetu. Palunko za tvrdnju o Malti kaže da je krivotvorina te se tako polemika nastavila.
"Arheolog i hagiograf don Frane Bulić o mjestu brodoloma sv. Pavla na Mljetu ili Malti" bila je tema dr. Slavka Kovačića. Predavač je istaknuo da je Bulić bio jedan od glavnih sudionika u polemici Vimer- Palunko, odnosno da je prikupio i objavio sva napisana djela o spomenutoj temi.
Dr. Vinicije Lupis govorio je o "Benediktinskoj sakralnoj baštini otoka Mljeta Đurđevićeva okruženja". Prikazao je snimke nekih sačuvanih liturgijskih predmeta posebno objašnjavajući sliku Gospe od jezera s gotičkim okovom od iskucanog pozlaćenog srebra koja je bila jako štovana. Dodao je kako je Mljet zbog te slike bio mjesto hodočašća brojnih vjernika iz Dubrovnika, Bosne i Dalmacije, među njima i posljednje bosanske kraljice Katarine. Predavač je također objasnio važnost mljetskog križa te izrazio žalost što neki predmeti nisu sačuvani poput misnica koju su benediktinci na Mljetu dobili od pape Berberinija a koja je nestala u drugoj polovici dvadesetog stoljeća.
Dr. Ivica Žile predstavio je radove izvršene na "Crkvi sv. Petra i Pavla na lokalitetu Crkvine poviše Korita na otoku Mljetu" koja je nakon arheoloških istraživanja konzervirana. Riječ je o prvoj jednobrodnoj građevini s rijetkim dvostrukim apsidama, po modelu sličnoj crkvi Sv. Platona na Cresu. Kako se to često događa na tim prostorima crkva je izgrađena na jednoj drugoj moguće i sakralnoj građevini. Od nje su ostali temelji i zidovi u visini pola metra iznad zemlje.
Sažetke predavanja dr. Joza Marevića "Latinitet Ignjata Đurđevića" i dr. Zdenka Žeravice "Sakralni spomenici svetoga Pavla i njegova učenika svetoga Luke u zaleđu bivšeg Epidaura, današnjim Konavlima," pročitao je dr. Demović. Dr. Marević ustvrdio je kako je pola Đurđevićeva opusa napisano na latinskom jeziku s bogatom leksikom i nešto lošijom gramatikom. Često piše potaknut povijesnom istinom te zaključuje da će oni koji se upoznaju s Đurđevićevim djelom vidjeti koliki je veliki domoljub bio. Dr. Žeravica istražio je trag imena Pavao u Konavlima te istaknuo kako postoji toponim Pavlje brdo s crkvicom Sv. Pavla apostola, te da u narodu postoji tradicija davanja imena Pavao i Luka i u ženskoj i muškoj varijanti.
Zadovoljni i izazvani iznesenim argumentima i otvaranjem teme o brodolomu sv. Pavla u Godini sv. Pavla sudionici skupa razvili su zanimljivu raspravu i predložili nove putove istraživanja te teme.
