DUBROVNIK – Ispred crkve Sv. Vlaha u Dubrovniku u ponedjeljak 2. veljače otvorena je 1037. festa dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha.
Svečana ceremonija započela je čitanjem Lausa i pozdravnom riječju mjesnog biskupa Želimira Puljića, a nastavljena čitanjem čestitki iz cijelog svijeta pristiglih Dubrovčanima za festu.
Čestitke je pročitao rektor crkve Sv. Vlaha mons. Toma Lučić.
Djevojke u narodnim nošnjama donijele su na blagoslov hranu i košaricu s golubicama koje su kao simbol mira kasnije puštene na slobodu. Uz pjevanje Himna sv. Vlahu ovogodišnji festanjuli pomorski kapetan Marko Stjepović i obrtnik Antun Soko podigli su barjak sv. Vlaha na Orlandov stup, a Dubrovački trombunjeri i njihovi gosti Keglevićeva straža iz Kostela pucnjevima u gradskom portu razglasili su otvorenje feste.
Pozdravljajući biskupe pristigle na otvorenje Feste, predstavnike vlasti, Hrvatske vojske i Hrvatske ratne mornarice, veleposlanike, predstavnike udruga i sve okupljene, dubrovački biskup podsjetio je kako ovaj dan Crkva u Hrvata obilježava Dan posvećenog života, dok je dan ranije slavljen Dan života te je zahvalio Bogu za veliki dar obitelji koje je Gospodin obdario i posvetio darom života istodobno čestitajući institucijama koje vode brigu o potrebama obitelji kako bi one bile spremni svoju djecu poticati i odgajati da služe Bogu, Crkvi i narodu.
"Netko se ovih dana požalio kako smo dostigli visoki stupanj standarda, autoceste su nam sve dulje i šire, a pogled prema vječnosti sve slabiji i uži", rekao je biskup Puljić i dodao:"Ovo su vremena velikih i lijepih zgrada i kuća, ali i nesretnih i razorenih obitelji. Sve nam je, pa i život u izlogu, a skladišta duhovnosti su nam sve skromnija i praznija. Nagriza nas grozničava briga za sadašnjost, a ideali postaju stvar prošlosti".
Na primjeru uspjeha hrvatske rukometne reprezentacija na Svjetskom rukometnom prvenstvu za muškarce koje je održano u Hrvatskoj biskup Puljić je ukazao na neke vrijednosti: "Uz radost i ponos što su se sportski natjecali, zlatno srebro osvojili i digli sve na noge, osobito je bilo fino osjetiti duh solidarnosti, zajedništva koji je među njima vladao. Nije bilo soliranja, niti samohvale. Svatko je od upitanih igrača hvalio svoje kolege za igru i zalaganje. Upečatljivo je bilo čuti preko dalekovidnice umiljati, ali i odrješiti glas njihova trenera: Slušaj, slušaj! Priznat ćete kako pod utjecajem demokratskog vokabulara i pod stečajem odgojnih vrednota taj glagol slušati iščezava iz dnevne upotrebe.
Ne čuje se više ni tamo gdje bi imao biti sastavnim dijelom odgojnog procesa: u obitelji, u školi.
Što bi bilo od Linove skupine igrača da je svaki svirao po svom ukusu i vodio neku svoju igru i politiku, i da nije slušao svoga meštra?! Raspali bi se prije samog natjecanja.
A ovako pružili su nam trenutke radosti i poručili kako se zajedničkim naporom, žrtvom i solidarnošću postižu velike stvari. Čestitamo im na tom uspjehu i poruci koju su nam pri tomu uputili". Drugi primjer kojeg biskup Puljić nije mogao zaobići je primjer dubrovačkih Jugaša koji ne postižu rezultate samo u sportskom natjecanju nego i u karitativnom i humanitarnom radu gradu i biskupiji. "Sport, naime, caritas i duhovnost idu zajedno; i osobito su bliski mladoj i poletnoj duši mladića i djevojaka," rekao je biskup te zapitao: "Dok se radujemo uspjehu naših sportaša, pojavljuje se i želja kako taj zdravi duh natjecanja i lijepog ponašanja preseliti iz dvorana u naše gradove, ulice i naselja; u škole i na političke skupove, u sjedišta stranaka i klubova. Kako onaj duh zajedništva iz športskih dvorana Splita, Zadra, Pule i Osijeka, Zagreba i Varaždina učiniti da traje i da bude poticaj i nadahnuće za sadašnja i buduća vremena?" Odgovor je ponudio u olimpijskom geslu brže, više, jače koji bi na poseban način trebao prožeti sve pore naše društvene stvarnosti: "A to bi značilo brže u svladavanju poteškoća, zadataka, ciljeva i ostvarenja; s više duha solidarnosti, razumijevanja, duhovnosti, prijateljstva i ljubavi; te jačim zauzimanjem za Božju istinu i pravdu njegovu, za život i obitelj, mir i slobodu".
Spomenuvši se kako je Krist Dubrovčanima poslao sv. Vlaha koji je postao njihov prepoznatljivi simbol i mili zaštitnik, biskup Puljić je zaključio: "Ne bojmo se, dakle, ni krize, ni recesije, dok nas miluje duh i brada dragog nam Starca koji nas nikada neće ostaviti. Živio sveti Vlaho!" Vjernici okupljeni na svečanom otvaranju 1037. feste nakon otvorenja pohrlili su na grličanje u crkvu Sv. Vlaha.
