DUBROVNIK – Knjiga don Ante Bakovića "Hrvatski martirologij XX. stoljeća" predstavljena je u srijedu 22. listopada u Samostanu sv. Klare u Dubrovniku u organizaciji Dubrovačke biskupije.
O knjizi su, uz autora, govorili kancelar Dubrovačke biskupije mons. Ivan Šimić i Nikola Mulanović, preživjeli svjedok hrvatskih stratišta proteklog stoljeća.
Mons. Šimić je, govoreći o 664 žrtve Crkve u Hrvata, upoznao nazočne kako je od toga 4 stradalih biskupa, 523 svećenika, 50 bogoslova, 39 sjemeništaraca, 17 časne braće laika i 31 redovnica. Pročitao je i imena i prezimena svećenika Dubrovačke biskupije koji su žrtve komunističkih progona, kratko govoreći o njihovu životu i načinu stradanja.
Martirologij Dubrovačke biskupije čine svećenici: don Josip Bagi, ratni župnik Osojnika, don Rudolf Brnobić, prijeratni župnik na Osojniku, don Dragutin Kiš, svećenik na Mljetu, don Nikola Fantella, svećenik na Lastovu, don Mato Dobud, svećenik sa Šipana, don Mato Kalafatović-Milić, svećenik iz Janjine, don Đuro Krečak, župnik Lapada i Gruža, don Josip Schmidt, vjeroučitelj u Dubrovniku, don Antun Bačić, župnik u Vignju na Korčuli, don Ivo Jelinović, župnik na Grudi, don Luka Grković, župnik u Liscu, Josip Marija Carević, biskup dubrovački, don Andrija Falatar, vojni kapelan, don Mihovil Lajoš, na službi u Osijeku, don Stjepan Tomašev, župnik u Ošljem. Tu su i dubrovački bogoslovi: Miho Katušić iz Stravče, Nikša Memunić iz Stona i Metildo Trojanović iz Trstenog. Svećenici redovnici koji su djelovali u Dubrovačkoj biskupiji i tu stradali su: fra Bernardin Sokol, fra Marijan Blažić, o. Petar Perica, fra Toma Tomašić, fra Gerard Barbir, fr. Dominik Barač. Bogoslovi koji su poginuli u tijeku studija u Dubrovniku: fra Baltazar Beato, fra Albert Karamarko, fra Eduard Franjković i fra Hinko Paladin. Prva dvojica su franjevački, a druga dominikanski bogoslovi. Don Ivo Brajnović i don Ante Zrno su svećenici iz drugih biskupija ubijeni na području Dubrovačke biskupije, a don Josip Braenović je svećenik iz Dubrovačke biskupije stradao izvan biskupije. Svećenici žrtve iz drugih biskupija koji su neko vrijeme djelovali u Dubrovačkoj biskupiji su: Adalbert Tumbas, Franjo Jagić i Ivo Raguž.
To su ukupno 34 žrtve koje su na neki način bile povezane s Dubrovačkom biskupijom smrtno stradale od komunističkog režima. Za usporedbu može se navesti podatak da je Dubrovačka biskupija sredinom 1941. godine imala 94 svećenika, sedam ih je zaređeno tijekom ratnih godina, a već u lipnju 1945. broj svećenika ove biskupije bio je 73.
Drugi predstavljač Nikola Mulanović rođen je godine 1926. u Dubrovniku, gdje je pohađao gimnaziju.
U Zagrebu je maturirao te završio Časničku školu oružanih snaga NDH. U svibnju 1945. godine povukao se prema Austriji i položio oružje na Bleiburškom polju. Preživio je kolone smrti, robijao u Zenici i poslije pada Hrvatskog proljeća emigrirao i pridružio se političkoj emigraciji. Na promociji je govorio teškim danima stradanja Hrvata u kojima je sudjelovao kao hrvatski domobran. Posebno se osvrnuo na žrtve Dakse, Korčule, Orsule i drugih mjesta dubrovačkog kraja.
Predložio je da se ispitaju još brojne jame i dostojanstveno pokopaju kosti stradalnika, osobito stradalnika koji su pokopani ne u grobove nego samo u prostor Domobranskog groblja u Gospinu polju. Ponovio je poznatu istinu kako u ovoj zemlji još nitko za žrtve komunizma nije odgovarao i prozvao odgovorne da konačno nešto učine.
Na završetku predstavljanja okupljenima se obratio dubrovački biskup Želimir Puljić, kazavši kako je Sveta Stolica potaknula sve biskupije da popišu žrtve i načine stradanja, a knjiga don Ante Bakovića je djelo kojima se tim žrtvama daje dostojanstven spomenik. Promociju je vodio biskupov tajnik don Robert Čibarić.
