ZAGREB – Knjige dokumenata i svjedočanstava o poslijeratnim radnim i koncentracijskim logorima u Sloveniji, u koje je komunistički režim smještao svoje protivnike i "unutarnje neprijatelje", a koje je objavljivanje priredio i uredio Milko Mikola, predstavljeni su danas u Hrvatskom institutu za povijest.
U jugoslavenskom kaznenom zakonodavstvu od 1945. do 1951. bilo je više oblika neslobodnog rada – prisilni rad sa ili bez oduzimanja slobode, popravni rad i društveno koristan rad.
Zbornik "Dokumenti i svjedočanstva o poslijeratnim radnim logorima u Sloveniji" podsjeća da su na kaznu teškog fizičkog rada u Sloveniji osuđivani desetci tisuća osoba, muškaraca i žena, a zbornik "Dokumenti i svjedočanstva o koncentracijskim logorima u Sloveniji. Koncentracijski logori Strnišče, Hrastovec, Brestrnica i Filovci" donosi 40 dokumenata i sedamdeset svjedočanstava.
Koncentracijski logori dijelili su se na one za pripadnike njemačke manjine, za mađarske manjine te za slovenske domobrane i civilne bjegunce koji su iz Austrije bili isporučeni Jugoslaviji.
Logoraši, uglavnom starije osobe, žene i djeca, koja su odvođena u zasebne logore, živjeli su u oskudnim životnim uvjetima, radi čega su mnogi umirali, rekao je povjesničar Vladimir Geiger, dodavši da je kroz logore u Sloveniji prošlo nekoliko desetaka tisuća osoba, a umrlo ili ubijeno najmanje nekoliko tisuća.
Geiger smatra da zbornici mogu poslužiti kao poticaj i ogledni primjerak hrvatskim povjesničarima, s obzirom da su takva istraživanja u nas tek u začetcima, te da mogu pripomoći razjašnjavanju je li tu bila riječ o komunističkoj represiji ili pak samo o pojavama, kako to mnogi uporno zagovaraju.
Odmah nakon rata u Sloveniji je nastupila era najžešće represije u Sloveniji, konfiscirana je imovina, nekretnine i otvarali su se logori, rekao je Mikola, dodavši da su Slovenci, vjerojatno zbog svojih germanskih karakteristika, bili posebno revni u provođenju novih zakona.
Istaknuo je da dokumenata o tim logorima nema puno, a oni koji su pronađeni, dogodilo se to slučajno, rekao je, dodavši kako se više doznalo tek nakon raspada bivše države, s obzirom da se za vrijeme jugoslavenske komunističke vlasti logori nisu smjeli spominjati.
Zbornike je objavio Sektor za ispravljanje nepravdi i za narodnu pomirbu Ministarstva za pravosuđe Republike Slovenije.
