Iako je otkriće groznog zločina u Hudoj Jami s obzirom na starost mogućih počinitelja, koji su još na životu, možda posljednja prilika da ih se "privede pravdi", za to je malo izgleda, navode slovenski mediji. Dobrim dijelom i zbog "atmosfere straha" koja nekim sredinama gdje su se poratna ubojstva događala još uvijek djeluje.
Komentar: Balkanska izopačenost pojma antifašizam
"Vjerujte mi, i danas se bojim da bi mi se netko mogao osvetiti za ovo što govorim. Ljudi su ovdje oprezni, a to važi i za mene", rekla je za ljubljanski tjednik "Žurnal" pod uvjetom anonimnosti žena iz Teharja kod Celja. Ona tvrdi da se kao dijete igrala u kući koja je poslužila kao improvizirani zatvor prije odlaska slovenskih domobrana i hrvatskih ustaša na stratišta u okolici tog grada, pa i u rudnik Barbarin rov, a koja je kasnije bila dom tamošnje mjesne zajednice, s dvoranom za vjenčanja."U toj kući sam preživjela 15 godina svog djetinjstva. Kad smo u nju doselili, imala sam devet godina i dobro se sjećam da je na tavanu bio sanduk pun značaka u obliku slova U. Bile su od aluminija i vrlo savitljive. Danas pretpostavljam da su ih skinuli s kapa zarobljenih hrvatskih vojnika ustaša, a u podrumu je bilo sve puno dugih vojničkih zimskih šinjela zelene boje. Iako je bilo ljeto bili su u zimskim uniformama jer se vjerojatno nisu imali vremena presvući", rekla je sugovornica "Žurnala" pod uvjetom anonimnosti."O tome se kasnije nikad nismo usuđivali govoriti, nikad o tome nisam govorila ni s vlastitom mamom. Sjećam se i poruka koje su zarobljeni prije odvođenja ispisali po zidovima u podrumu i sve skupa je bilo grozno", ustvrdila je. Danas smatra da su žrtve iz Hude Jame po svoj prilici odvedene iz te kuće, a da su žene koje su bile zatvorene u logoru Teharje odvedene na druga mjesta.
