Josef Fritzl prekinuo je šutnju o motivima koji su ga potakli da svoju kćer, koja mu je u 24 godine zatočeništva rodila sedmero djece, pretvori u seksualnu robinju kazavši da je incestuozne porive koje je imao prema vlastitoj majci projicirao na kćer, objavljeno je na portalu Times online. Također je rekao da je imao veliku želju s vlastitom kćeri imati djecu i obitelj dodavši da se uvjerio kako je ona „odlična kućanica i majka“.
„Znao sam da su stvari koje sam činio Elisabeth strašne i da ona zbog toga jako pati“, zapisano je u bilješkama koja je Fritzlov odvjetnik proslijedio jednom austrijskom magazinu. Ali, želja da konačno probam zabranjeno voće bila je jača, to je kao ovisnost, stoji u bilješkama ovog monstruoznog oca.
Ovaj umirovljeni električar u svojoj ispovijesti navodi kako nije koristio kontracepciju tijekom seksualnog zlostavljanja kćerke jer je planirao imati djecu i obitelj s njom. U meni se jednostavno rodila ideja o tome kako bih s njom mogao imati obitelji i djecu koju bih zatim smjestio u podrum, priznaje nadalje Fritzl. Također navodi kako je još od djetinjstva htio imati puno djece jer je on odrastao kao jedinac pa nije imao s kim odrastati i družiti se.
Priznao je da je svoju kćer namamio u podrum s ciljem da ju zatoči te da je potajno izgradio sklonište u podrumu svojeg stana u Amstettenu koje je dizajnirao i opremio s ciljem da zaštiti kćer od „zlih ljudi“.
No, odbacio je optužbe da je kćer seksualno zlostavljao od njene 11 godine tvrdeći da nije čovjek koji bi mogao učiniti nešto nažao djetetu. U bilješkama optužuje kćerku da je bila problematičnog ponašanja, a čim je ušla u pubertet počela je izlaziti, piti alkohol i pušiti te ju je on samo pokušavo izvesti na pravi put. Našao sam joj posao, ali je bilo dana kad se uopće nije pojavljivala na poslu, dva puta je s "lošim društvom" pobjegla od kuće, a svaki put bih ju vratio kući, a ona bi opet pokušavala pobjeći, zapisao je Fritzl.
Zbog svega toga morao sam nešto poduzeti, morao sam izmisliti neko mjesto gdje bih držao Elisabeth, ako je potrebno i silom samo da je odvojim od vanjskog svijeta, navodi se dalje u bilješkama.
Također u njegovim bilješkama stoji da je u početku nekoliko mjeseci kćer držao zatočenu bez da ju je pokušao seksualno zlostavljati, no uskoro je počeo „gubiti kontrolu“ , nije se više mogao suzdržati pa ju je počeo silovati. Potreba da ima seksualne odnose s vlastitom kćeri postajala je sve jača i jača, te su se kako navodi ubrzo našli u začaranom kruga iz kojega je bilo nemoguće izaći, ne samo za Elisabeth nego i on sam, objašnjava Fritzl.
Sa svakim sljedećim tjednom u kojem sam držao vlastitu kćer u zatočeništvu moja je situacija postajala sve luđa, piše Fritzl te priznaje da je pomišljao da ju oslobodi, ali da nije bio u stanju donijeti tu odluku jer je znao što ga čeka. Što kćer bude duže držao to će ga više osuđivati i osuditi, navodi. Bilo me je strah uhićenja i spoznaje da će svi, uključujući i moju obitelj, konačno saznati što sam učinio te sam zbog toga sve odgađao, stoji u Fritzlovoj ispovijesti.
Fritzl također priznaje da je od ranog djetinjstva imao incestuozne porive i prema vlastitoj majci koje je ipak uspio kontrolirati. Fritzla je odgojila majka koja je u godinama nakon Drugog svjetskog rata morala raditi više poslova kako bi othranila sebe i sina, dok mu je otac, prema njegovim riječima bio „gad koji ju je varao“ dok se konačno nisu rastavili.
Za majku kaže da je bila stroga, ali i najbolja žena na svijetu, a ja sam, u neku ruku, bio njezin suprug. Ona je bila glava kuće, a ja sam bio jedini muškarac u kući. Bio sam dovoljno psihički jak, gotovo kao moja majka, te sam uspio suspregnuti svoje porive prema njoj, završava svoju priču Fritzl.
