Ljekovita svojstva čajeva poznata su od davnina, no njihova konzumacija nepravedno je zapostavljena te ih većina ljudi pije uglavnom kad su bolesni. Čaj je niskokaloričan osvježavajući napitak i trebalo bi ga piti svakodnevno. Najčešće biljke koje se kao čajni napitak koriste u našem podneblju su kamilica, šipak, metvica, zatim bazga i lipa koje su svojstvene kontinentalnom dijelu Hrvatske, dok se u Dalmaciji i Primorju često upotrebljava i gospina trava.
Mag. nutricionizma Irena Švenda za Vitu je objasnila neka od važnih svojstava najčešće korištenih čajeva našeg podneblja te čajnih mješavina za ublažavanje raznih tegoba i način njihove primjene.
Kopriva
Kopriva (lat. Urtica dioica) ljekovita je biljka poznata širom svijeta. Za upotrebu u svakodnevnim čajnim mješavinama koriste se listovi koprive, a može se koristiti i korijen. Od listova se pripremaju čajevi s tradicionalnom upotrebom kod upalnih tegoba. Imaju diuretska svojstva (pospješuju mokrenje) i djeluju kao antiflogistik (protuupalno). Prema svojstvima najčešće se upotrebljavaju kod urinarnih infekcija, prevencije nastanka bubrežnih kamenaca te reumatoidnog artritisa. List koprive (2 žlice) prelije se sa 5 dl kipuće vode te pusti da odstoji 15 minuta, nakon čega se procijedi i uzima tijekom dana. Kod urinarnih problema uzimaju se i veće količine ili barem otopljene u većoj količini vode radi ispiranja mokraćnog sustava.
Za razliku od lista, korijen koprive priprema se u obliku dekokta te se 2 žlice korijena preliju sa 3 dl vode i kuhaju oko 10 minuta. Dnevno se mogu uzeti do dvije količine navedene doze, a najčešća mu je primjena kod bolesti prostate, poput benigne hiperplazije prostate.
Šipak
Plod šipka (lat. Rosa Canina fructus), iako svima poznat, podcijenjen je u primjeni kao diuretik. Čaj od ploda šipka za kratko vrijeme vrlo će nas uspješno natjerati na mokrenje. Ujedno je bogat vitaminom C te se u dnevnu mješavinu zaista isplati stavljati taj dragocjen, a dostupan plod, dok u mješavinama kojima je cilj poticanje mokrenja plod šipka može imati ravnopravnu ulogu poput koprive i kukuruzne svile.
Kamilica
Kamilica (lat. Matricaria chamomilla L.), iako rasprostranjena vrsta u našim krajevima, sve se rjeđe može vidjeti uz poljske puteve. Upotrebljavamo je u čajevima i prvo je povezujemo s ublažavanjem želučanih tegoba. U vanjskoj primjeni učinkovita je za ispiranje oka, rana i čireva. Kamilica ima spazmolitička svojstva (protiv grčenja mišića crijeva i želuca) te se kao čaj uzima kod lakših žučnih napadaja. Pijenjem čaja od kamilice prevenira se nastanak ulkusa u želucu i dvanaestercu, naravno uzimajući u obzir da je prehrana pravilno uravnotežena.
Cvjetovi kamilice (1 žlica) preliju se sa 2 dl kipuće vode te puste da odstoje 15 minuta, pa se otopina procijedi. Kod želučanih tegoba poput ulkusa pije se na prazan želudac tijekom dana, dok se kod vanjske primjene nanosi u oblozima.
Stolisnik
Stolisnik (lat. Achillea Millefolium L.) vrlo je cijenjena biljka za ublažavanje želučanih tegoba, ali i kod tegoba vezanih uz napuhavanje. Skupljaju se cvjetovi, koji sadrže komponente poput pinena, cineola, azulena i tujona te se, uglavnom zbog izrazito gorkog okusa i moguće toksičnosti u većim količinama, upotrebljava u biljnim mješavinama.
Matičnjak
Matičnjak (lat. Melisa Oficinalis), biljka s listovima mirisa limuna, nedovoljno je iskorištena kako u svakodnevnoj upotrebi tako i u liječenju. Odličan je kod želučanih tegoba te za umirenje napetog živčanog sustava. Kako nije toksičan, može se upotrebljavati kao dio svakodnevne biljne mješavine za čaj.
Kod urinarnih tegoba
• List koprive, plod šipka i list brusnice, u omjeru 1:1:2 primjenjuju se kod lakših urinarnih tegoba ili nakon jače terapije lijekovima te pomažu eliminaciju bakterija i bakterijskih toksina iz urinarnog trakta. Dnevno se pripreme 2 litre čaja tako da se četiri žlice mješavine preliju mlakom vodom, ostavi stajati preko noći, procijedi i pije tijekom dana kao glavna tekućina. Može se dodati limunov sok.
• Ako želimo isprati bubrege zbog sumnje na bubrežne kamence, tada u mješavini list brusnice zamijenimo listom breze (lat. Betulae folium) i kukuruznom svilom te kamilicom. Kamilica će ujedno djelovati kao blagi spazmolitik u slučaju da neki od kamenaca prilikom izlaska zapne i prouzroči grčenje glatke muskulature.
• Ako se kod upale izazvane E. coli odlučimo na upotrebu lista medvjetke (lat. Uva Ursi), tada ga možemo primjenjivati kao samostalnu drogu prvih nekoliko dana dok su tegobe izraženije, a nakon toga u mješavini s koprivom, preslicom i korijenom peršina, u omjeru 5:1:2:1. Važno je napomenuti da prehrana treba biti alkalna kako bismo stvorili alkalno okruženje pogodno za djelovanje aktivnih tvari iz medvjetke. To se lako može postići dodatkom pola čajne žličice sode bikarbone u čaj. Tijekom konzumiranja medvjetke ne konzumira se brusnica, jer za razliku od medvjetke čini urin kiselim.
Za ublažavanje želučanih tegoba
• Kamilica, matičnjak i stolisnik u omjeru 2:2:1, od čega se uzmu dvije žlice, preliju se sa 5 dl kipuće vode, ostave 10 minuta (ako dulje stoji, postaje izrazito gorko zbog sadržaja stolisnika), procijede i piju prije obroka.
• Kod ozbiljnije opstipacije list sene (lat. Cassia angustifolia folium) te kora krkavine (lat. Rhamnus frangula cortex) dat će izvrsne rezultate. Ipak s te dvije droge ne valja pretjerivati, jer snažno djeluju na stimulaciju peristaltike crijeva, što u dugotrajnoj upotrebi kao posljedicu može imati lijenost crijeva.
Valerijana i gospina trava za smirenje
Biljni "lijek" za nesanicu je korijen valerijane (lat. Valeriana officinals radix). Iako daje čaj težeg mirisa, vrlo brzo umiruje organizam. Kao pomoć kod lake i srednje depresije preporučuje se korištenje čaja od gospine trave (lat. Hipericum perforatum) gdje se sabiru cvjetovi i listovi. Može se upotrebljavati dulje vrijeme u kontinuitetu ili prema potrebi, ali zbog aktivne tvari hipericina moguća je nuspojava osjetljivosti kože na UV zračenje sunca, stoga je povećana opasnost od jakih opeklina tijekom izlaganja suncu.
Bazga i lipa protiv prehlade
Kod prehlada preporučuje se koristiti mješavinu cvijeta bazge (lat. Sambucus nigra L. flores) i lipe (lat. Tilia cordata flores), ploda šipka zbog sadržaja vitamina C, listova šimšira koji djeluju antivirusno te poljske preslice koja je prirodni izvor salicilne kiseline. Cvijet bazge i lipe pomaže znojenju i snižavanju temperature.
"Univerzalna" čajna mješavina
List koprive, plod šipka, list matičnjaka, list metvice i cvijet bazge daju mješavinu koja se može piti svakodnevno. Ugodnog je okusa i mirisa, ima blaga diuretska svojstva, djeluje protiv virusa, ublažava želučane tegobe te umiruje.
Kura čajevima kod liječenja postojećih tegoba može trajati jedan dan (kod opstipacije), nekoliko dana (primjerice, za umirivanje želučanih tegoba nastalih zbog nepravilne prehrane tijekom kraćeg perioda), do više mjeseci, čak i godina. Treba uzeti u obzir da liječenje biljem nije toliko invazivno i traži više vremena za postizanje rezultata. Svakako, problemu treba pristupati pojedinačno i prema tome odrediti trajanje terapije čajevima.
Paleta čajeva – od bijelog do crnog
Mr. sc. Irena Švenda, mag. nutricionizma
Riječ čaj nastala je od naziva biljke čajevac (lat. Camellia sinensis), koja raste u Aziji i od koje se priprema aromatični napitak u vodi. U našem podneblju, premda nepravedno prema toj biljci fantastičnih svojstava, riječ čaj upotrebljavamo kako bismo opisali biljni infuzum, odnosno otopinu dobivenu prelijevanjem biljnih dijelova (najčešće lista, cvjetova, mljevenih plodova biljke i tanjih stabljika) u vodi različite temperature. Drugi oblik vodene iscrpine dobiven od tvrđih dijelova biljke je dekokt, a dobiva se namakanjem ili kuhanjem korijena, kore ili stabljike biljke. Primjer dekokta je otopina korijena sljeza koja se tradicionalno upotrebljava kao sredstvo za ispiranje nosa kod beba, dok je primjer infuzuma (npr. od kamilice) nama poznat kao čaj od kamilice.
Kako bismo dobili najbolji zeleni čaj od biljke čajevac, potrebno je listove biljke preliti vodom temperature 60°C. Naučeni smo uglavnom čajeve prelijevati kipućom vodom, no na temperaturi vrenja uništavaju se polifenoli, vrijedni antioksidansi u zelenom čaju.
Zeleni čaj samo je jedan oblik upotrebe čajevca kao čaja. Postoji cijela čajna paleta – zeleni čaj, crni čaj, žuti čaj, crveni ili oolog čaj, bijeli čaj – svi nastali sušenjem listova biljke čajevac, ali različitim procesom koji omogućuje ranije ili kasnije zaustavljanje fermentacije te daje drugačija svojstva i okuse. Osim lišća, za čaj od čajevca upotrebljavaju se i sušene grančice koje možemo naći u japanskoj vrsti čaja kukicha. Također poznate japanske vrste čaja su bancha i sencha, koje se proizvode od lišća – zeleno lišće stavlja se na paru čime se inaktiviraju enzimi u biljci te se sprečava fermentacija. Kukicha čaj gotovo ne sadrži kofein, budući da se bere zimi kada ga u biljci ima najmanje, pa je pogodan i za manju djecu.
Gledajući kemiju čajevca, naći ćemo skupine spojeva: polifenole, tanine koji daju gorčinu čaju i katehine kojih najviše ima u zelenom i bijelom čaju, a odgovorni su za jaka antioksidativna svojstva čajevca. Najviše kofeina ima u crnom čaju koji nas može razbuditi poput kave, a čajopije opisuju da ih crni čaj "manje uznemiri i lagano razbudi" u odnosu na kavu.
Čaj od čajevca je snažan antioksidans, pa pijemo li ga redovito, nekoliko puta dnevno, utječe na smanjen rast bakterija i gljivica, smanjuje utjecaj štetnih slobodnih radikala te pomaže u zaštiti organizma od bolesti poput karcinoma. Smatra se i biljkom dugovječnosti.
