Pospanost, zijevanje i zombijevski izgled možda živciraju vaše kolege na poslu, ali to je najmanji problem koji vam nesanica može uzrokovati u životu. Ako niste znali, među ne baš rijetkim posljedicama nesanice su i rastave brakova, otkazi te teške prometne nesreće.
Spavanje nam uzima oko trećine života i ono je itekako ozbiljan segment zdravlja. U snu se cijeli organizam puni energijom, obnavljaju se razni kemijski metaboliti i stanice te odvijaju brojni drugi pocesi koji izravno utječu na normalno dnevno funkcioniranje. No, zdrav san ne služi samo kao odmor tijelu i mozgu, već je nužan i za njihov normalan rast i razvoj, što potvrđuje i činjenica da djeca koja imaju poremećaje spavanja slabije napreduju od vršnjaka s kvalitetnim snom. Osim toga, poznato je i da uslijed dugotrajnog poremećaja sna s vremenom može doći i do dugoročnih oštećenja mozga, posebno memorije, koncentracije, apstraktnog razmišljanja i rasuđivanja. Nesreće zbog pospanosti
Nesanica može dovesti i do tragedija. Danas se smatra da su četiri možda najveće katastrofe koje je čovjek učinio na Zemlji zapravo bile posljedica umora i pospanosti: 1979. eksplozija nuklearne centrale Otok Three Mile, 1984. curenje otrovnog plina u Bhopalu, 1986. eksplozija nuklearke u Černobilu i 1989. izlijevanje nafte s tankera Exxon Valdez, a moguće je da je nespavanje bilo uzrokom i pete tragedije – pogreške na Space Shuttle Challengeru 1986. godine.
To nam je otkrio doc. dr. sc. Hrvoje Hećimović, neurolog i epileptolog s Klinike za neurologiju KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu, koji je za Vitu objasnio kako nesanica može utjecati na život, što je uzrokuje i kako se liječi.
Problem dnevne pospanosti
U svakodnevnoj praksi očito je da postoji pospanost koja se vrlo često pojavljuje tijekom dana i radnog vremena te da predstavlja velik problem. Zato se postavlja pitanje je li dnevna pospanost i fiziološka, odnosno jesu li naši preci tijekom dana više spavali u obliku kratkih odmora (naps) nego mi danas, pa su zbog toga možda mogli bolje funkcionirati tijekom dana. To je, zbog današnjih radnih navika i života uopće, teško uspoređivati, no jedna američka studija pokazala je da se 22 posto ljudi vrlo često, svakodnevno ili više dana u tjednu osjeća pospano tijekom dana. Također, iako je 62 posto ispitanika reklo da se svaki dan osjećaju odmornima, na pitanje jesu li se u posljednjih 12 mjeseci osjećali pospanima tijekom vožnje čak ih je 53% odgovorilo potvrdno, njih 19% je "samo" nakratko zaspalo za volanom, a 1% je prouzročilo prometnu nesreću zbog pospanosti.
I monotonija uzrokuje pospanost
Za pojačanu pospanost nije odgovoran samo nedostatak sna, već i monotonija ili uhodan ritam tijekom obavljanja posla ili vožnje motornim vozilima. Na primjer, vožnja autocestom, gdje se vozi većom brzinom i sve se smjenjuje u predvidljivom ritmu, smanjuje vozačevu koncentraciju i pozornost te mu pojačava pospanost. S obzirom na broj nesreća, neke studije pokazuju da zbog pospanosti za volanom smrtno strada više ljudi nego od nesreća koje su uzrokovali alkoholizirani vozači. Jedno ispitivanje našeg laboratorija pokazalo je da umorna osoba već nakon 2,5 do 3 sata vožnje nakratko, od jedne do dvije sekunde, ima oči zatvorene i drijema dok vozi. U našoj studiji vožnja umorne osobe trajala je šest sati i pred kraj je vozač imao zatvorene oči i drijemao u intervalima od čak osam sekundi, što je jednako prijeđenom putu zatvorenim očima u dužini od 200 do 300 metara pri brzini 80 km/h. Važno je napomenuti i to da osoba toga nije bila svjesna jer je imala prekidač koji je trebala pritisnuti kada je svjesna da je zatvorila oči i drijemala. U svakom slučaju, i ranije studije su pokazale da se osoba koja nije spavala posljednjih 18 do 20 sati, kad sjedne za volan, ponaša isto kao da ima 0,05 promila alkohola u krvi.
Najčešći krivci za pospanost
Pospanost ima "unutarnje" i "vanjske" razloge. Među vanjske se ubrajaju namjerno neprospavana noć, rad u smjenama, uzimanje droga ili nekih lijekova itd., a među unutarnje loš, isprekidan san, apneja u snu, narkolepsija i nesanica koji su ujedno i najčešći krivci za nenaspavanost.
* Opstruktivna apneja
Standardna definicija apneje kod odraslih je vrijeme od deset sekundi bez udisaja tijekom spavanja. Riječ je o vrlo čestoj bolesti, ali koja se, zbog malog broja specijaliziranih laboratorija, rijetko dijagnosticira.
Najčešći razlozi te bolesti su pretilost, anatomski poremećaj razvoja usne šupljine ili lica, problemi s nosom kao devijacija nosnog septuma i poremećaji funkcije ždrijela, a takvo anatomsko suženje dišnih puteva dovodi do toga da se bolesnik, kao i njegov partner, ne osjećaju odmornima po danu. Takva pojačana pospanost tijekom dana dovodi do cijelog niza štetnih posljedica: teškoća u upravljanju motornim vozilima, utječe na intelektualne sposobnosti bolesnika, poremećaj osobnosti i poremećaj raspoloženja. Uz to, ti bolesnici primjećuju smanjen libido i smetnje u braku, a sve to znači općenito smanjenu kvalitetu života. Najčešći simptomi tijekom noći su hrkanje u oko 90% bolesnika, kratkotrajni prestanci uzimanja zraka (75%), suhoća usta (75%), znojenje (50%) i često noćno mokrenje (25%). Važni faktori rizika za opstruktivnu apneju su debljina, starija dob i muški spol, a bolest dodatno pogoršavaju alkohol, nikotin, uzimanje sedativa, neprospavane noći i spavanje na leđima. Da nije riječ o bezazlenom problemu potvrđuje i činjenica da apneja povećava sklonost kardiovaskularnim poremećajima te moguću smrtnost. Za liječenje opstruktivne apneje primjenjuje se uređaj koji stvara pozitivan tlak u nosnicama (CPAP) i na taj način mehanički, a ne farmakološki, kontrolira bolest. Način rada toga malog uređaja zasniva se na sofisticiranom prepoznavanju poremećaja disanja, nakon čega upuhuje zrak pod pozitivnim tlakom.
* Narkolepsija
To je kronično stanje koje karakterizira nagli početak spavanja. Najčešće počinje u pubertetu i kod mlađih osoba, a veći klinički problemi nastupaju u dobi od trideset do pedeset godina. Smatra se da postoji i imunološka podloga bolesti, što je slučaj kod 85 do 95% oboljelih, i biokemijska kod koje je uzrok deficit hipokretina – hormona koji regulira stanje budnosti i sna. Danas se za liječenje narkolepsije koristi više lijekova, a najčešće modafinil, metilfenidat i deksamfetamin.
* Nesanica
Insomnija ili nesanica je najčešći poremećaj spavanja koji muči oko 10 posto odrasle populacije utječući na njihovu pospanost tijekom dana. Može se liječiti lijekovima, uglavnom sedativima ili hipnoticima, i psihološkim metodama, no najčešće kognitivno-bihevioralnom terapijom. Kod ovog poremećaja spavanja problem je što ga često prate i drugi poremećaji. Primjerice, smatra se da oko 20 posto bolesnika u općoj populaciji koji imaju povremenu nesanicu imaju i depresivni poremećaj, a poznato je da su razni poremećaji sna prisutni i kod anksioznih te psihotičnih bolesnika. Tu je i alkohol koji, osim što je socijalni problem, utječe i na kvalitetu sna. On dijeli san na kratke dijelove, produljuje trajanje REM spavanja, pogoršava opstruktivnu apneju i druge kvalitete sna te je, suprotno prijašnjim uvjerenjima, štetan za bolesnike s poremećajem spavanja.
Većem mozgu treba više sna
Što je sisavac na većem stupnju intelektualnog razvoja, površina kore njegova mozga je veća i veća je potreba za snom. Iz neurobiologije funkcioniranja mozga danas znamo da se kora mozga koja je odgovorna za pamćenje, razumijevanje i više intelektualne funkcije ne odmara tijekom budnog stanja, čak ni kada potpuno opušteni zatvorenih očiju ležimo u tihoj prostoriji. Jedino vrijeme kad nam se mozak odmara je tijekom spavanja, ponajprije u dubokom snu.
Pospanci ne žive dulje
Napravljena su brojna ispitivanja koja su pokušala dati odgovor na pitanje žive li dulje osobe koje dulje spavaju. U jednom od tih ispitivanja, koje je uključivalo oko milijun ispitanika, pratile su se osobe koje spavaju samo nekoliko sati na dan pa sve do pravih pospanaca koji spavaju više od dvanaest sati dnevno. Istraživanje je dalo vrlo zanimljive rezultate: osobe koje vrlo kratko ili vrlo dugo spavaju tijekom dana imaju gotovo podjednak rizik od obolijevanja, dok oni koji spavaju od 6,5 do 8 sati imaju najmanji rizik, uključujući i nižu smrtnost.
Popodnevni san
Popodnevni san je prirodan. Štoviše, smatra se da je kratki popodnevni odmor (nap) od samo 15 minuta jednako kvalitetan kao da smo produljili noćno spavanje za 90 minuta! Također, popodnevni odmor pridonosi boljem raspoloženju i radnom elanu. Uz to ne treba zaboraviti da vježbanje, tj. tjelesna aktivnost u trajanju od 30 do 60 minuta na dan, znači jednako kao dodatni noćni san od jednog sata.
Pravila za san pravednika
Pridržavanje pravila takozvane higijene spavanja može pomoći da se izbjegnu ili ublaže problemi s nesanicom:
• spavati koliko je potrebno
• ustajati iz kreveta u isto vrijeme
• kontinuirano provoditi fizičke aktivnosti, ali ne neposredno prije spavanja
• zaštititi se od buke u spavaćoj sobi
• osigurati ugodnu temperatura sobe (ne smije biti pretopla)
• prije spavanja konzumirati mali, a ne obilan obrok
• kavu piti samo ujutro i rano prijepodne jer kofein remeti spavanje
• alkohol izbjegavati jer uzrokuje isprekidano spavanje
• ako se ne može spavati, treba ustati, otići u dnevni boravak i čitati
• lijekove za spavanje uzimati samo uz savjet liječnika.
Gdje liječiti nesanicu
• Centar za poremećaje spavanja, KB Split
• Centar za poremećaje spavanja,
Psihijatrijska bolnica Vrapče u Zagrebu
• Centar za poremećaje spavanja kod djece, Dječja bolnica Srebrnjak u Zagrebu
