Tjelesna aktivnost i aktivan životni stil od iznimne su važnosti za ljudsko zdravlje, a pridonijeti mogu i naizgled uobičajene radnje poput dolaska biciklom na posao, parkiranja automobila nešto dalje od odredišta ili šetnje sa psom. To su općepoznate činjenice, no nedavno istraživanje koje je objavila Harvard School of Public Health, donosi novi pogled na odluku o tjelesnu aktivnosti kod ljudi. Naime, rezultati tog su istraživanja pokazali kako značajnu ulogu u poticanju, ali obeshrabrivanju pojedinaca u aktivnom životu ima okolina u kojoj žive.
Iako svjesni mnogobrojnih prednosti koje im aktivan život donosi, ljudi nesvjesno ovise o čak četiri čimbenika iz okoline – obitelji, školi, radnom mjestu te infrastrukturi, odnosno stupnju uređenja javnih površina i javnog prijevoza. Tako je uloga obitelji istaknuta kao najvažnija jer su roditelji ti koji djeci usađuju navike i o zdravoj prehrani i o tjelesnoj aktivnosti, a svojim ponašanjem služe kao uzori. Djeca koja su odmalena uključena u sportske aktivnosti, koja zajedno s ostalim članovima obitelji borave na svježem zraku ili čak odlaze sa svojim roditeljima na zajedničke rekreativne programe te sudjeluju u pripremi obroka, te će navike često zadržati i u odrasloj dobi. No, djeca i tinejdžeri većinu dana provode u školi ili na fakultetu pa se ne može zanemariti utjecaj školskih, odnosno fakultetskih programa na dnevnu količinu tjelesne aktivnosti mladih. Istraživanja, poput nedavne Cochranove recenzije (Cochrane Review), koje u svojoj studiji spominje Harvard School of Public Health, su pokazala da najbolje rezultate u prevenciji pretilosti djece i mladih postižu školski/fakultetski programi koji kombiniraju zdravu prehranu i različite sportske aktivnosti, a pridonose i zajednici u cjelini infrastrukturom poput zatvorenog igrališta ili označenih biciklističkih staza u svojoj blizini.
Još više vremena nego djeca i mladi u obrazovnim ustanovama, zaposleni odrasli ljudi provode na radnom mjestu, čak četvrtinu života. Zato i ne čudi što radni uvjeti, stres i dnevna količina posla u velikoj mjeri utječu na tjelesnu (ne)aktivnost i moguću pretilost, što je posebno naglašeno kod onih koji rade duže smjene pa i nemaju previše vremena za uključivanje u različite aktivnosti. S druge strane, upravo su moderni uredi prikladne platforme za dnevnu rekreaciju jer su često opremljeni posebnim prostorijama sa spravama za vježbanje, do njih se može, umjesto dizalom, doći stepenicama, a suvremene tvrtke svojim zaposlenicima osiguravaju i članstva u teretanama ili studijima za vježbanje te redovite preglede.
Pa ipak, možda najveću ulogu u odluci o dnevnoj dozi tjelesne aktivnosti ima infrastruktura, odnosno način na koji je uređena okolina u kojoj ljudi žive, rade i kreću se. Pločnici, obilježene biciklističke staze, mogućnost sigurnog ostavljanja bicikala u gradovima, zelene površine i parkovi, osjećaj sigurnosti u gradu – sve su to čimbenici koji povećavaju želju, ali i olakšavaju provođenje rekreacije u gradovima. Čak će i blizina stanica javnog prijevoza pridonijeti povećanoj dnevnoj količini kretanja kod ljudi – ako im je stanica dovoljno blizu, lakše će odlučiti izaći na jednoj prije i prošetati do odredišta. Velik broj teretana, fitness studija i sličnih platforma za rekreaciju zasigurno će pridonijeti pojačanom angažmanu u sportskim aktivnostima, no istraživanja još uvijek nisu razjasnila utjecaj socioekonomskog statusa i dobi na konačnu odluku o tjelesnoj aktivnosti, neovisno o raspoloživoj infrastrukturi.
Iako istraživanja još uvijek nisu pokazala jasnu vezu između čimbenika iz okoline i onih poput dobi, stupnja obrazovanja i socioekonomskog statusa, utjecaj okoline na odluku o tjelesnoj aktivnosti ne bi se smio zanemariti. Tu se posebno ističe potreba za razvijenom infrastrukturom (označenim biciklističkim staza, zelenim površinama, ograđenim i čuvanim igralištima i parkovima) te edukacije ljudi svih dobnih skupina o važnosti rekreacije i zdrave prehrane i različitim projektima koji imaju za cilj promociju zdravog i aktivnog načina života u svim društvenim sferama.
