Trošimo li u predbožićnom shoppingu iznad vlastitih mogućnosti? Što je s onima koji i inače često probijaju svoje financijske granice? O ovisnosti o kupovanju za Vitu piše Ana Žele, prof. psihologije.
Dea (29), arhitektica, oduvijek je voljela kupovati. Najčešće odjeću i stvari za stan. Osim toga, voljela je isprobavati nove kozmetičke proizvode. Iako je imala relativno visoka primanja, često je posjećivala bankuzbog otvaranja novih kartica i zatvaranja starih dugova. Međutim, svojetroškove, dugovanja i novu odjeću tajila je od zaručnika. Prošlog Božića on je slučajno vidio njezin bankovni izvod – Dea je ušla u nedopušteno prekoračenje. Predložio joj je razgovor i pomoć. Sugerirao joj je da zatvori sve dugove, vrati sve kartice i da se služi samo gotovinom.
Je li se Dea mogla opravdati svom zaručniku iznimnom kupovinom za Božić? Nije. Naime, što se tiče kupovanja, postoje ljudi koji troše u skladu sa svojim mogućnostima i oni koji troše više nego što u tom trenutku imaju. Normalno je da ljudi koji se kreću unutar svojih financijskih mogućnosti potroše više za Božić. U prosincu su izdaci veći: pokloni za obitelj i prijatelje, veća konzumacija hrane, odlasci uposjete ili novogodišnja slavlja.
Impuls za kupnju
U čemu je razlika između prve i druge skupine? Ljudi koji uspješno upravljanju svojim financijama pripreme se za Božić. Ako je potrebno, unaprijed svaki mjesec izdvajaju određenu svotu novca koja im onda služiza kupnju poklona, ukrasa i slično. Tako dobrom pripremom izbjegnu stres i nesmetano uživaju u slavlju.
Ljudima koji troše iznad vlastitih mogućnosti nije problem Božić, nego upravljanje novcem i inače. Ponekad je tanka granica između odlaskakući s predmetom želja koji smo si priuštili i ulaženja u začarani krugkupovanja kratkotrajne sreće i loših dugoročnih posljedica. Kada impulzivno kupujemo i nekontrolirano trošimo, govorimo o ovisnosti o shoppingu. Takva ovisnost stručno se zove omniomania.
Simptomi ovisnosti o shoppingu su gubitak kontrole, impulzivnost i ovisnički obrazac ponašanja. Najčešći okidač za nekontroliranu kupnju suosjećaji i stanja poput depresije, stresa, ljutnje. Osoba smatra kako će novim komadom odjeće ili nakita "izbrisati" negativne emocije i razveseliti se. Koristi opravdanja poput "Puno radim i zaslužila sam tu haljinu", "Sigurno ću dobiti neki novac u budućnosti, pa će se sve posložiti" ili "Život je jedan i treba uživati".
Kratka euforija
Nakon kupnje stvari (najčešće nepotrebnih) prvo se javlja euforija, koja ubrzo nestaje, a nakon nje dolazi grižnja savjesti. Najčešće se kupljene stvari stave na dno ormara tako da ih nitko iz obitelji (pa ni kupac) ne vidi.
Što se na kraju dogodilo s Deom? Ona je svoje kupovne navike priznalazaručniku. U prvim mjesecima "odvikavanja" bilo joj je teško. Međutim, sad mu je zahvalna jer joj je pomogao da nauči razlikovati potrebno od nepotrebnog, planirati kupnju i možda najvažnije – da ne mora baš sve imati odmah. Dea je shvatila i kako u zajedničkom životu s nekim novac nije samo njezin osobni problem, nego je stvar zajednice ili obitelji.
Gdje je granica?
Ovisnost o shoppingu čest je uzrok obiteljskih svađa i financijskih problema. Nerijetko se pojavljuje u kombinaciji s drugim ovisnostima. Kako ćemo znati gdje je granica između normalnog i ovisničkog ponašanja?Evo nekih znakova koji nas trebaju zabrinuti:
• novac postaje glavna tema razgovora i dominantna preokupacija
• plaćanje kreditnim karticama kako "naplata ne bi došla u ovom mjesecu"
• sakrivanje kupljenih stvari
• troškovi postaju veći od prihoda
• posuđivanje novca od rodbine ili prijatelja
• izbjegavanje priznanja stvarne cijene artikala.
Korijeni u djetinjstvu
Uzroci ovisnosti o shoppingu sežu u djetinjstvo. Znanstvenici objašnjavaju kako takve osobe nisu dobile dovoljno roditeljske pažnje, pa su se u djetinjstvu okrenule igračkama kako bi zatomile negativne emocije tuge i usamljenosti. Kasnije, u odrasloj dobi, igračke zamijene razne lijepe stvari, ali obrazac ostaje isti. Fokusiranjem na materijalno pokušavamo kompenzirati roditeljsku pažnju i brigu. Zanimljivo je da nije nađena razlika između muškaraca i žena s obzirom na ovisnost o shoppingu. Premda postoji stereotip da su joj sklonije žene, to nije istina.
Pomoći ima
Što možemo učiniti ako smo se prepoznali kao ovisnik o kupnji?
• Razgovarati s članovima obitelji ili prijateljima
Možda nam se čini kako je to najgori mogući izlaz, ali je nužno. Podrška drugih prijeko nam je potrebna u prevladavanju takvih teškoća. Druge ne smijemo promatrati kao nekog tko nas kontrolira i ne želi nam dobro, nego kao izvor pomoći i osnaživanja. Ponekad je najteže priznati,ali vrijedi to učiniti.
• Potražiti stručnu pomoć
Na taj način liječit ćemo uzrok (primjerice, odnos s roditeljima), a ne simptom (primjerice, kupnju u iznosu mjesečne plaće). Liječenjem uzroka izliječit ćemo i simptom. Za ovakva ponašanja najčešće se preporučuje kognitivno-bihevioralna psihoterapija.
• Naučiti upravljati vlastitim financijama
Kako bismo to uspješno svladali, prvo moramo napraviti analizu vlastitih troškova – koliko izdvajamo za stan, koliko za režije, koliko za hranu i sl. Tijekom mjeseca trebamo pratiti izdatke s obzirom na mjesečni prosjek. Primjerice, ako smo više potrošili za putovanje na godišnji odmor, to znači da ovaj mjesec nema ništa od novog kaputa. Prihodi trebaju biti veći od rashoda.
• Naučiti postavljati prioritete
Platiti režije važnije je nego kupiti novu liniju ili kućno kino. Stoga prvo treba platiti važne stvari, kao što su računi i namirnice, a onda potkraj mjeseca možemo vidjeti je li nam još nešto ostalo za ispunjenje neke želje.
• Štedjeti
Kvalitetnaštednja omogućuje nam kupnju neke skuplje stvari u mjesecima kad si to inače ne bismo mogli priuštiti. Ako svaki mjesec, primjerice, stavljamo na stranu samo 100 kuna nakon deset mjeseci imat ćemo 1000 kuna na raspolaganju. A modela štednje (i samostalne i u banci)doista ima puno. Štednja potiče štednju – možemo početi s malim iznosima, s kovanicom od 5 kuna svaki dan, i kad uvidimo dobrobiti takvog ponašanja, štednja će nam postati sastavni dio života.
