Ne zna se tko je šume lovora oko Lovrana, gradića naopatijskoj rivijeri, proglasio najljepšima na svijetu, ali se spominju već u starorimskim zapisima pa su putnici i osvajači po njima nazvali i obalno naselje. Iako ime lovor nose dvije vrlo slične biljke, Mediteranci znaju da je “pravi” lovor stablo s vrlo mirišljavim lišćem, nezaobilaznim dodatkom mnogim jelima i prirodnim lijekovima. Grm čije lišće izgleda gotovo jednako nema takva svojstva i prema grčkom korijenunosi naziv Dafna.
Tako se zvala nimfa koju je bezuspješno nastojao osvojiti Apolon, najljepši među bogovima. Za neuzvraćenu ljubav kriv je sam jer se narugao Erosu, simpatičnom, ali likom ne naročito muževnom, bogu ljubavi, ismijavši način na koji koristi ubojito oružje velikih ratnika, luk i strijelu.
Drama je počela kada je mrzovoljni Eros pogodio Apolona zlatnom strijelom i probudio u njemu ljubav prema Dafne. Njezinoje srce pogodio olovnom strijelom koja izaziva mržnju pa je tu vezu učinio nemogućom. Sva su Apolonova nastojanja da osvoji ljepoticu bila uzaludna i kada su joj dosadila njegova nastojanja zatražila je od bogova da je pretvore u stablo.
Vijenac za pobjednika
Apolon je tada uzeo lovor kao jedan od svojih simbola, obećao je da će lovorov vijenac krasiti glave pobjednika i vođa, a dao mu je i nešto od besmrtnosti kao zimzeleno čije lišće ne može istrunuti. Vjeruje se da stablo štiti od munje, a ako se ipak dogodi da uvene, onda je to znak približavanja velike nesreće.
Kako su Rimljani vijencem nagrađivali najbolje pjesnike, govornike i proroke, pretendenti na nagradu stavljali su lišćepod jastuk, nadajući se da će im donijeti inspiraciju. U antičkoj Grčkoj pobjednici na pitijskim igrama koje su se kao preteča olimpijskihodržavale u Delfima, dobivali su lovorov vijenac, a morali su se iskazati ne samo u atletskim disciplinama nego i u glumi, pjevanju, sviranju, plesu i slikanju.
Jedno su se vrijeme pitijske i olimpijske igre održavale naizmjenično, svake dvije godine, s tim što su olimpijski pobjednici za nagradu dobivali vijenac od maslinovih grančica. Lovorov simbol slave, pobjede i napretka u kršćanstvu se povezuje s Kristovim uskrsnućem. Istaknuto mjesto ima i u kuhinji, ali uz upozorenje da se cijeli list iskorišten za dodavanje arome jelu ne smije jesti jer i nakon kuhanja njegovi blago nazubljeni rubovi mogu oštetiti unutarnje organe.
