Botaničari su potrošili na tisuće riječi da bi opisali kozju krv,orlove nokte ili božji cvijet koji u znanstvenoj verziji nosi nazivLonicera, a ime je dobio po renesansnom botaničaru Adamu Loniceru.
Sve ih je sažeo u kratki opis engleski pisac Samuel Pepyskada je rekao “te bjelokosne trubice umjesto zvuka šire miris“. Aslatki cvjetni miris nosi u sebi nešto od jasmina, malo naranče, meda idrvenastih nijansi. Tako se, miješanjem svih tih sastojaka i proizvodieterično ulje jer se ne može dobiti iz cvijeta.
Toliko je opojan da privlači i pčele i leptire, ali ga obožavajukolibri, ptičice sićušnog tijela, ali dugoga oštrog kljuna i još dužegjezika. Kako zbog brzog zamahivanja krilima mogu lebdjeti u zraku,kolibri svojom opremom mogu precizno naciljati središte cvijeta i iznjega izvući nektar.
Upravo je taj prizor s filigranskim cvijetom i ptičicom koja sehrani, vrlo čest motiv starih japanskih slika jer se može vidjeti i uprirodi. Kada se cvijet pretvori u plod, tamne bobice, slika se mijenjajer su one hrana brojnim vrstama ptica pjevačica pa je u vrtu gdjeraste japanska lonicera uvijek živo.
Japanci su znali iskoristiti sva njezina svojstva pa je postalanezaobilazni sastojak lijekova protiv kašlja. Ima antibakterijski iprotuupalni učinak i zato se upotrebljava u liječenju groznice, ulkusai gripe. Biljka je bogata kalijem, kalcijem i magnezijem, a sadrži iblago otrovan saponin. To su svojstvo koristili za ribolov tako da subiljku potapali u potok da bi omamili ribu i potom je lakše ulovili.
Namočenestabljike omekšaju i od njih se lako pletu košare koje uz maloumjetničke obrade postižu vrlo visoke cijene na tržištu. Sjeme jestiglo u New York na samom početku 19. stoljeća kao hrana za ptice, asijalo se i zato da bi odrasla biljka koja se širi po tlu spriječilaeroziju zemljišta. Vrtlari stalno upozoravaju vlasnike vrtova dapažljivo njeguju ovu vrstu jer će vrlo brzo zaposjesti tlo i početi rasti u visinu.
Drugevrste lonicere nisu tako invazivne i u mediteranskom se područjuuzgajaju kao penjačice. Zbog načina na koji obavijaju podlogu po kojojse penju kao i druge biljke koje im se nađu na putu, simbolizirajuljubavni zagrljaj. Cvijet je bijeleboje, a nakon oprašivanja požuti pa se na istom grmu nalaze cvjetovi udvije boje. U kršćanstvu se povezuje s Majkom Božjom i prati je nailustracijama biblijskih prizora
