Idućega tjedna se udajem, a ne znam kako ću uspjeti izići pred svatovejer me, kad pokušam napustiti kuću, oblijeva znoj, vrti mi se u glavi ipostane mi mučno. Čim iziđem na otvoreno, obuzme me paničan strah zbogkojega praktički bježim kući… Znam da je to najgluplji mogući strah,no ne mogu si pomoći, jer osjećam da ću na otvorenome, u gužviumrijeti.”
Ovo je teška životna priča mlade djevojke koja se još uvijekliječi od agorafobije, zdravstvenog poremećaja, paničnog straha odotvorenog prostora. Mnogi od nas čuli su za klaustrofobiju, strah odzatvorenih prostora, no ne znaju da je puno ozbiljniji i učestalijiproblem upravo agorafobija, strah od otvorenih prostora.
Taj poremećaj čini 60 posto svih fobija otkrivenih kliničkimpregledima, a osobe koje imaju simptome rijetko to priznaju okolini.Termin agorafobija primarno označava strah od otvorenog prostora, nopodrazumijeva i skup strahova u svezi s javnim mjestima i gomilomljudi, povezanih s bojazni da na takvom mjestu nakon nesreće, pada ilionesposobljenja ne bi mogli pobjeći.
Zato se pri obavljanju svakodnevnih obveza često pretjeranokoriste porukama, telefonima, računalima, čak i portafonima – samo dane moraju stupiti pod vedro nebo.
– Ljudi koji pate od agorafobije obično ne priznaju da je imaju.Zapravo, često misle da su ludi jer se toliko boje, pa se boje reći daih je strah. Njih ne smijemo stigmatizirati, jer strah je normalnopsihičko stanje – kaže psihijatrica Sandra Ferenčić.
Agorafobičari teško pričaju o svojim strahovima čak i prijateljima, a izmislit će bilo kakav izgovor da se izvuku od izlazaka.
– Agorafobija je posljedica psihičkog stanja koje je posljedicadugotrajne napetosti, emocionalne i fizičke iscrpljenosti. Taj strah jerezultat blokiranih reakcija i potisnutih osjećaja, a takvo jeponašanje sociološki i kulturološki uvjetovano.
Muškarcima je “dozvoljeno” reagirati, biti agresivni i boriti se,dok žene imaju samo pravo bojati se. Upravo zato, dvije trećine osobakoje pate od agorafobije su žene, upozorava psihijatrica. Terapija zaliječenje agorafobije najčešće se svodi na terapiju lijekovima ipsihoterapiju koja je izrazito važna u fazi resocijalizacije. Cilj jeutvrditi i pravilno adresirati problem, te strah koji je dominantnaemocija pretvoriti u druge, prikladne osjećaje.
Liječenje agorafobije psihoterapijom prosječno traje godinu dodvije, a simptomi prestaju već nakon tri mjeseca do šest mjeseci.Hrvati su inače narod sklon somatiziranju problema (pretvaranju utjelesno), pa će se radije razboljeti, čak i umrijeti nego zatražitipomoć.
Simptome straha u Hrvatskoj ima gotovo pola stanovništva, a odkronične zabrinutosti pati čak 30 do 40 posto građana, zbog čega sevelik dio nacije nalazi na lijekovima za smirenje. A upravo stanjekronične zabrinutost prva je stepenica u razvijanju velikih strahova.
Iz života agorafobičara
u većoj prostoriji ili na ulici uvijek hodam što bliže zidu bojim se da će mi otkazati noge ako nema zida da se naslonim čim negdje krenem, lupa mi srce i mučno mi je kamo god odem, jedva izdržim do povratka kući.. sama ne smijem van, uvijek me prati bliska osoba u gužvi se uspaničim i mislim da ću umrijeti u panici oko mene ništa nije stvarno, već neki san, glasove čujem izdaleka… u panici počnem trčati i bježati po ulici kao da živim na aparatima, ne mogu disati punim plućima |
Izvorni uzroci agorafobije
Bihevioralneteorije objašnjavaju nastanak agorafobije kao posljedice nekogneugodnog iskustva kao što su bespomoćnost, strah ili panika na javnimmjestima i procesom uvjetovanja, pri čemu se strah povezuje sa svevećim brojem situacija, a aktivira se i ponašanje izbjegavanjazastrašujućih situacija. Kognitivne teorijepretpostavljaju da se panični napadi razvijaju u osoba koje sebezrazložno plaše i malih tjelesnih simptoma, pa primjerice lupanjesrca tumače kao infarkt ili ozbiljnu srčanu bolest. Biološke teorijetumače anksiozne napade kao nedostatak normalnih mehanizama usredišnjem živčanom sustavu koji kontroliraju strah. Psihoanalitičketeorije pretpostavljaju nesvjesni intrapsihički konflikt koji je u vezis neprihvatljivim seksualnim ili agresivnim impulsima. Agorafobijase češće javlja u obiteljima u kojima članovi pate i od drugihanksioznih poremećaja i zloporabe alkohola. Početak je primjetan,obično u radnoj odrasloj dobi između 15. i 35. godine života. Dubinskapsihoterapija je kontraindicirana jer pogoršava stanje jer psihoanalizainzistira na umu, dok je strah iracionalan osjećaj. Metoda izbora jeprocesna psihoterapija koja rješava problem. Problem se više ne vraća, jer osoba ostaje fina i pristojna, no kad zatreba u obrani će znati pokazati i svoju žestoku stranu. |
