Slatkiši neće biti "grijeh" ako ih napravite s prirodnim, nerafiniranim sladilima koja pogoduju zdravlju
Za šećerom posežemokad osjećamo manjak energije, kad smo iscrpljeni, tužni, ljuti, kad namje dosadno, a konzumiramo ga i nesvjesno u cijeloj vojsci industrijskihprehrambenih proizvoda u kojima je šećer dodan kao zaslađivač ili kaokonzervans. Koliko je to pogubno za naše zdravlje, koliko šećerazapravo smijemo jesti, a da si ne naškodimo, te koja sladila trebaizbjegavati, a kojima dati prednost, porazgovarali smo s JadrankomBoban Pejić, direktoricom Biovege i prvom učiteljicom prirodne prehraneu Hrvatskoj.
Zašto nam bijeli šećer šteti
Najvažnijarazlika između bijelog šećera i prirodnih sladila jest to što je bijelišećer izvor jednostavnih šećera – monosaharida, što znači da uorganizmu preskače procese probave, brzo ulazi u krv, slabi funkcijugušterače i jako brzo diže razinu šečera u krvi. Tijelo tada pokrećeinzulin kako bi spustilo glukozu u krvi, a time se mobiliziraju iminerali, prvenstveno kalcij pa je stoga veće konzumiranje rafiniranogbijelog šećera ili drugih izvora jednostavnih šećera jedan od glavnihuzroka nedostatka kalcija koji se pojačano izlučuje kroz mokraću.Naprotiv, izvori složenih ugljikohidrata, poput sladila od žitarica,postupno prolaze proces probave pa razina šećera u krvi ostaje stabilnai nema nuspojava poput slabljenja gušterače, stalnog mobiliziranjainzulina i gubitka kalcija.
Sladila iz žitarica i smeđi šećer
Sladila iz žitarica se međusobno razlikuju po intenzitetu okusa, kao i po namjeni za koju su prikladniji. Na primjer, ječmeni slad razrjeđuje pa je dobar za biskvite, dok je rižin slad gušći te pogodniji za kreme i pudinge. U posljednje vrijeme puno se govori o agavinom sirupu dobivenom iz agava kaktusa koji ima intenzivno sladak okus, ali i nizak glikemijski indeks, što znači da ne ide direktno u krv i ne povisuje razinu šećera u krvi te se stoga preporučuje i ljudima koji imaju problema s dijabetesom. I kvalitetan smeđi šećer, onaj dobiven iz šećerne trske, je bolji izbor od bijelog šećera jer nakon procesa proizvodnje zadržava neke vrijedne minerale. No, ono što je važno naglasiti jest da nije dovoljno samo zamijeniti bijeli šećer prirodnim sladilima, već treba smanjiti konzumiranje šećera općenito te potrebu organizma za polisaharidama zadovoljiti promjenom prehrambenih navika, odnosno svakodnevnim konzumiranjem proizvoda od cijelog zrna žitarica jer se jedino na taj način može napraviti zaokret prema zdravlju.
Što dati djeci?
Kod male djece je jako važno što je moguće duže odlagati uvođenje šećera uopće jer će se ona ionako s njim susresti budući da ga je danas nemoguće izbjeći, pa je bolje da to bude što kasnije. To ne znači da djeci treba braniti da konzumiraju šećer, već ga treba ograničiti na socijalne situacije, a kod kuće za zaslađivanje koristiti sladila od žitarica te im kao izvor ugljikohidrata osigurati cjelovite namirnice, poput žitarica, povrća i slično. Osim što će se to pozitivno odraziti na njihovom zdravlju i imunitetu, takva će djeca puno stabilnija u ponašanju zbog stabilnije razine šećera u krvi budući da su velike oscilacije u ponašanju vrlo često povezane s većim konzumiranjem šećera, a novija istraživanja dokazano je čak i da se hiperaktivnost u djece smanjuje kad se saharoza izbaci iz prehrane i zamijeni kvalitetnijim izvorom šećera.
