Kadadođe do sukoba između dvije strane, nema pobjednika dok ne nastupipomirenje. No, nekima je teško reći "žao mi je", a neki to kažu iako nemisle baš tako
Nema osobe kojoj se nije dogodilo da bude povrijeđena nečijim postupkomili riječima te prema onome tko ju je povrijedio nije osjetilazamjeranje. Nedavna psihološka istraživanja dokazala su da neopraštanjei zamjeranje mogu biti uzrok i nekih fizičkih oboljenja, a često suizvor frustracija i negativnih osjećaja u svakodnevnom životu. Kadadođe do sukoba između dvije strane, prema ovim saznanjima, nemapobjednika dok ne nastupi pomirenje. U nezavidnoj su situaciji objeosobe, i ona koja je povrijedila, ali i ona koja je povrijeđena.
Povrijeđenost traži osvetu
Ispričati se možda jest teško, ali primiti ispriku još je teže. Trebalibismo oprostiti i zaboraviti, ali srce odugovlači mnogo duže, apotrebno je samo reći: Žao mi je! No, kad smo povrijeđeni, želimo punoviše – želimo osvetu, odmazdu. Želimo krivca osuditi na propast tako daostatak svoga života puže pod našim nogama. Postoje oni koji smatrajuda čak ni najbolja isprika ne može nadoknaditi štetu. Takvimrazmišljanjem i sebi i drugima zgorčavaju život. Opraštanje otvaravrata radosti i zadovoljstvu.
Postoje neki koji ostatak života provedu sastavljajući listuneprijatelja i čuvajući zapise starih ofenziva. Psiholozi na to kažu:takav život nije vrijedan življenja osim ako ne želite biti sami udivljini. Na sreću, postoji i druga skupina ljudi koji smatraju dauvijek treba oprostiti jer je to temelj psiho-fizičkog zdravlja.
Kad vam se netko pokuša ispričati, pokušajte biti otvoreni.Razmišljajte o činjenicama koje bi mogle naštetiti vašem odnosu nebudete li željeli oprostiti. Ispričavanje ne smije biti samo forma, a"Žao mi je" nije kraj razgovora. Psiholozi savjetuju da treba oprostitiali, također, treba inzistirati na razgovoru o tome nemilom događaju,potrebno je otkriti uzroke ponašanja osobe koja je pogriješila ipokušati ih razumjeti. Jedino se tako može iskreno oprostiti.Potiskivati osjećaje i gurati neugodne situacije pod tepih pod krinkomoprosta u konačnici samo pogoršava situaciju.Tehnika opraštanja uči sei usavršava godinama. Strah da ne izgubimo partnera ili prijateljenajveća je prepreka iskrenom razgovoru. Doista je ponekad teško reći:"Hvala na isprici, ali još uvijek imam problema s onim što si učinio."O nastaloj konfliktnoj situaciji potrebno je razgovarati i pokušati jerazumjeti s obje točke gledišta. Tek potom slijedi iskreno prihvaćanjeisprike.
Dakako, postoje i one sitnice koje u nama prouzroče zamjeranje, dio susvakodnevice, a osobe koje nas povrijede samo su slučajni prolaznici.Primjerice, ako vam konobarica posluži danski sir umjesto pršuta, viste iznervirani, a ona primijeti da je pomiješala narudžbu i ispričavam se, to svakako nije prigoda za dubok analitičan razgovor. Bitisposoban prijeći preko sitnica pitanje je emocionalne zrelosti i okotakvih situacija nije potrebno filozofirati. Činjenica je da se pragtolerancije povećava s godinama, posebice onima koji imaju djecu.
