Jesteli ikad malo "dotjerati" životopis ili neku ljubavnu avanturu? Izpristojnosti, potrebe, iz sažaljenja… svi ponekad lažemo. Nekad sulaži korisne, a mogu biti i opasne
Pretpostavimo da svi lažemo. No, čini se da to muškarci i žene ne rade podjednakočesto. Kaže se da muškarci lažu češće, ali da žene to rade bolje. Stručnjacitvrde da muškarci lažu zbog ega, na primjer kad se hvale pred prijateljima, dokžene lažu kako bi umanjile svoje godine ili kilograme.
Jedna novija američkaanketa pokazala je da i muškarci i žene posebice rado lažu kad je riječ o sentimentalnomživotu: muškarci da lakše osvoje ženu, sakriju nevjeru, objave novo osvajanjeili da se pohvale seksualnim uspjesima. Žene glume orgazam, lažu da uspijevajumršavjeti, dive se poklonu koji im se ne sviđa ili štite djecu i druge voljeneosobe i pokušavaju spriječiti njihovo kažnjavanje. Najteža ženska laž, pokazujustatistike, sastoji se u laganju partneru o njegovu očinstvu ako žena zatrudnitijekom neke avanture – većina anketiranih žena bez razmišljanja je odgovorilapotvrdno na pitanje bi li lagale u takvoj situaciji.
No, kad se laž od saveznika u društvenom životu pretvara u bolest? Dva su čimbenikakoja, posebno jave li se istodobno, ukazuju na to da je igra lažima postalaopasna. Prvi je učestalost kojom se njima koristimo, rabeći laž kao stalnutehniku u odnosima s drugima, nerijetko kao strategiju za postizanje ciljeva.Drugi čimbenik je potpuni izostanak osjećaja krivnje. Kad se premaši granica,stručnjaci govore o "perverznim osobnostima" – to su one koje neprestanoprekoračuju granicu između dopuštenog i nedopuštenog, dobrog i lošeg.
