Nedostatak sposobnosti reagiranja na događaje u okolini glavni je simptom depresije
Stanje depresijerazlikuje se od svih ostalih rasploženja po nesposobnosti reakcije.Obeshrabrena će osoba ponovno skupiti hrabrost kad se promijenisituacija koja ju je tištila. Smrknuto lice će se razvedriti kad sepojavi prilika za uživanje ili uspjeh. No, od osobe koja pati oddepresije nećemo dobiti nikakvu reakciju, naprotiv, pozitivne okolnostičesto samo još više produbljuju depresiju.
Upravo je nedostataksposobnosti reagiranja na događaje u okolini glavni simptom depresije.Bolesnik može satima nepomično buljiti pred sebe u prazno. Čestoprovodi veći dio dana u krevetu i nema hrabrosti otisnuti se u strujuživota. Srećom, u većini slučajeva situacija ne dostiže takve ekstreme.Najčešće su osobe koje pate od depresije donekle u stanju nastavitisvakodnevnu rutinu. Obave ono što je nužno i površni promatrač nećeprimijetiti ništa quot;sumnjivo". Tek najuža obitelj koja s oboljelimživi i dobro ga poznaje zna što proživljava.
Stanjedepresivne osobe je unatoč tome, a posebno ako bolest traje duljevrijeme, vrlo teško. Ponekad čak ni partner, rodbina i prijatelji nemogu doprijeti u njezin unutarnji svijet, jer svoje osjećajejednostavno zatvori u sebe, kao iza neprobojnog zida.
Što je depresija
Depresijaje psihička bolest, stara koliko i čovječanstvo i jedna od najranijeopisanih bolesti. Ona spada i među najčešće psihičke poremećajesuvremenog doba. U posljednjih stotinjak godina bilježi se stalan rastbroja depresivnih osoba. Prema podacima Svjetske zdravstveneorganizacije, depresija je svjetski zdravstveni problem broj četiri, aako se gleda samo ženska populacija, tada je na drugom mjestu.Procjenjuje se da će do 2020. godine depresija postati drugi svjetskizdravstveni problem, a u ženskoj populaciji prvi. Smatra se da baremsvaka deseta osoba ima šansu jednom u životu oboljeti od depresije.
Depresijase može javiti u svakoj životnoj dobi, od dječje do visoke, a najčešćaje u srednjim godinama. To je bolest koja uzrokuje velike duševne bolii patnju zbog kojih oboljeli više ne može, ili mu je izuzetno teško,raditi, spavati itd., a životno veselje potpuno iščezava.
Bolest utječe na cijeli život oboljele osobe, ne prolazi sama i mora se liječiti, u suprotnom se pogoršava. Zbog loše informiranosti i neupućenosti, okolina oboljelog često ne prepoznaje depresiju, a u mnogim je slučajevima ne prepoznaje ni oboljela osoba.
Stanje depresije
• Oboljeli se često osjeća slabo, bez energije, posve iscrpljeno i ima teškoća s koncentracijom. Osjeća se bezvrijedno i suvišno te ga muči osjećaj krivnje i smanjenog samopoštovanja.
• Razmišlja o smrti i tome kako više nije vrijedno živjeti. Unutarnje stanje neobjašnjive napetosti, straha ili bespomoćnosti očituje se kao nemir i nervoza ili pak kao upadljiva klonulost i nedostatak ekspresivnosti.
• Učestali su poremećaji sna; oboljeli ne može zaspati ili se prerano budi ili pak ima presnažnu potrebu za snom.
• Simptomi depresije očituju se i kao tjelesne tegobe poput glavobolje, bolova u trbuhu ili leđima, problema sa srcem, općeg pomanjkanja snage, smanjenja seksualnih potreba. Razlikuju se od osobe do osobe, a vrlo se rijetko pojavljuju istovremeno i jednakog intenziteta.
• Psihičke bolesnike društvo i radna okolina, na žalost, još ne doživljavaju dovoljno ozbiljno, jer su simptomi bolesti manje vidljivi nego kod tjelesnih bolesti.
• Teškoće u društvu često se i dodatno pojačavaju zbog tipičnog načina razmišljanja depresivne osobe: misle da je njihova nesposobnost za rad uzrokovana depresijom njihova vlastita greška. Za nastalu situaciju okrivljuju sebe, jer je nisu sposobni prihvatiti, kao što nisu sposobni prihvatiti ni svoju bolest.
