ODNOS između braće i sestara ispunjen je ljubavlju i prijateljstvom, ali i ljubomorom i suparništvom
Braća i sestreizgrađuju posebne, intimne odnose koje poznaju samo oni, ali trebali biih upoznati i roditelji. Nakon suparništva i ljubomore nastajezajedništvo, mlađi brat ili sestra postaju na određen način ovisni ostarijima.
U obitelji svako dijete traži i treba dobitisigurnost, uči se odnosima s drugima, odnosi u obitelji pomažu mu daizgradi vlastitu ličnost. Roditelji u tome imaju središnju, ali ne inajvažniju ulogu. U odnosu s bratom ili sestrom dijete otkriva druge ibolje upoznaje sebe, uči razmjenjivati osjećaje i dijeliti, prihvaćaodređene stavove i ponašanja. Odnos između braće i sestara udjetinjstvu uvelike utječe na osobine odrasle ličnosti. U tim odnosimadijete upoznaje društvena pravila, uči se toleranciji, otvorenostiprema svijetu i događajima, iz tih odnosa uči poštovati druge, odnosiizmeđu brata i sestre pomažu djetetu da izraste u kompletnu ličnost.
Poštujte razlike
Nekauvriježena mišljenja o tome koliko razlika u godinama ili činjenica daodrastamo uz brata i sestru ili sami utječe na karakterne osobine nevalja shvatiti kao pravilo, a još manje služiti se njima kao obrascimau odgoju. Primjerice, mišljenje da su jedinci samoživi te da ne želedijeliti emocije i stvari pobijaju brojni primjeri iz svakodnevnogživota. Isto je i s tvrdnjom da se sva starija djeca više trude, lakšepreuzimaju odgovornost, nastoje ispuniti očekivanja roditelja te da"srednja" djeca teško pronalaze svoje mjesto u obitelji i da, u skladus tim, kasnije u životu imaju problema s identitetom. Među uvriježenamišljenja spada i ono da su najmlađa djeca jako razmažena pa su kasnijeneodgovorna, da imaju slobodniji i otvoreniji stav prema roditeljima,da kasnije tijekom života lakše donose odluke.
Istina je da jesvako dijete jedinstveno, jedinstven je i njegov položaj u obitelji itoga bi se trebalo pridržavati u pristupu djeci i u njihovu odgoju. Tase jedinstvenost očituje upravo u odnosima unutar obitelji, u odnosuprema bratu i/ili sestri.
Nastojećiizbjeći "nepravednost" te djeci dati istu količinu pažnje i ljubavi,roditelji često nesvjesno griješe, ne poštuju razlike među njima.Nastojeći ublažiti sukob i suparništvo postavljaju ista pravila zasvoju djecu, niječu razlike među njima. No razlike su važne, i one uživotnoj dobi i spolu, i razlike u naravi, afinitetima; razlike su diodjetetove ličnosti, dijete se ponaša u skladu s njima pa ih valjapoštovati.
Suparništvo i ljubomora
Zajedništvo idijeljenje, ali i svađe i suparništvo prirodan su i neizbježan diozajedničkog odrastanja. Ti odnosi pomažu u sazrijevanju, izgrađivanjuvlastite ličnosti. Većina roditelja mašta o prijateljskom odnosu međudjecom, odnosu ispunjenom ljubavlju i razumijevanjem, savršenom skladumeđu njima i teško se mire s dječjim svađama i razmiricama. No, svađesu neizbježne, a psiholozi tvrde da su i poželjne, naravno u određenojmjeri, baš kao i suparništvo. U nadmetanju s bratom ili sestrom dijeteispituje svoje sposobnosti i pokušava dosegnuti neke ciljeve i granice,rješava svoje probleme, postaje jače, uči kako dokazati svoju ideju,nametnuti vlastito mišljenje. Kroz takav odnos dijete upoznaje teškoćei uči prihvatiti poraz.
To ne znači da suparništvo treba poticati, jednostavno treba iskoristiti njegove korisne učinke i utjecaje na djetetov razvoj.
Jakoje važno poznavati i poštovati osobine djeteta, odnosno poštovatirazlike među djecom. Pogrešno bi bilo od dvoje djece očekivati dapostignu iste rezultate. To ne znači da će jedno dijete biti više, adrugo manje uspješno, valja ih znati potaknuti da najbolje iskoristesvoje sposobnosti i u skladnu s njima postignu određene ciljeve. Nekiroditelji, nastojeći potaknuti dijete na bolje uspjehe (u školi),nesvjesno griješe pretjeranim uspoređivanjem. "Ako tvoj brat to može,možeš i ti!" Takve i slične izjave dijete će teško potaknuti da neštopostigne, a mogu u njemu stvoriti nedostatak samopouzdanja. Iznimno jevažno da roditelj poznaje kvalitete svakog djeteta i umjesto da gapodsjeća na njegove slabosti, treba mu pomoći da iskoristi svojeprednosti i kvalitete.
Ono što vrijedi za suparništvo i nadmetanje vrijedi i za ljubomoru.Neizbježan je dio zajedničkog odrastanja, ipak ne valja je shvatitiolako, a još je gore poticati je. Ako ljubomora među braćom poprimiveće razmjere i skrene u pogrešnom smjeru, može ozbiljno narušitiodnose među njima i više od toga, ostaviti posljedice u razvojudjetetove ličnosti. Umjerena ljubomora zapravo je zdrava, ona pomažedjetetu da se socijalizira, da razvije određene sposobnosti, iskaže sei dokaže.
