AKO je imunosni sustav tijela čvrst i stabilan, virusi i bakterije ne mogu nam naškoditi.
No osim tijela valja obraniti i psihu čija je najbolja zaštita njena prilagodljivost. I upravo je prilagodljivost sposobnost za koju stručnjaci tvrde da je posebno važna za prevladavanje kriza i svega neugodnog što je sastavni dio života.
Postoje ljudi za koje vjerujemo da ih ništa ne može izbaciti iz ravnoteže. Bez obzira je li riječ o bolesti ili problemima na radnom mjestu, preprekama u ostvarivanju nekih ciljeva, porazima ili krizama, oni jednostavno iz svega izlaze jači, smjeliji, sposobniji. Ponekad im se divimo, ponekad im zavidimo ili jednostavno slegnemo ramenima i tu njihovu sposobnost pripisujemo genima. Mišljenje da upravo o našem genetskom naslijeđu ovisi kako ćemo se nositi s promjenama i teškoćama, kako ćemo savladavati prepreke u životu, dugo su vremena zastupali i znanstvenici, sve dok nije otkriven R-faktor. Oznaka R ne odnosi se na neki gen, to je prvo slovo engleske riječi "resilience", a znači sposobnost vraćanja u prvobitni položaj ili sposobnost brzog oporavka. U ovom slučaju označava sposobnost da se u životnim krizama i teškim trenucima ne upadne u zamku samosažaljevanja već da se ponovno, brzo i čvrsto stane na noge. Upravo ta sposobnost predstavlja imunitet psihe ili, slikovito rečeno, zaštitni plašt naše duše.
Nova istraživanja
Otpornost duha ili psihe relativno je novo područje istraživanja. Desetljećima su se psiholozi i liječnici bavili proučavanjem raznih utjecaja koji povećavaju opasnost od psihičkih i tjelesnih bolesti. No, promjene svakodnevnih navika koje je donio moderni način života traže nove odgovore na pitanja što neke ljude čini snažnima i zdravima, odakle crpe snagu, kako uče iz grešaka i kriza i ne dopuštaju da ih poraze.
Prve je odgovore donijela već dobro poznata studija Kauai koju su provele američke psihologinje Emmy Walter i Ruth Smith. One su 40 godina pratile i testirale 698 djece rođene 1955. godine na havajskom otoku Kauai, u sredini u kojoj se doista teško živjelo. Kao što se i očekivalo, dvije trećine te djece koja su se ubrajala u skupinu povećanog rizika, imalo je problema s kontinuitetom i završetkom školovanja te s ovisnostima, bili su skloni agresivnom ponašanju, a veliki broj njih bio je sklon kriminalu. Ipak, na iznenađenje voditeljica istraživanja, trećina djece iz te skupine, usprkos teškim uvjetima života izrasla je u sigurne, samouvjerene i sposobne ljude, koji su uspješno rješavali svakodnevne probleme.
Dok je trajalo ispitivanje Kauai provođena su i druga brojna istraživanja, a njihovi rezultati danas se primjenjuju u praksi. Ta su istraživanja pomogla da se utvrde odlučujući faktori: s jedne strane to su karakterne crte poput vedrine, optimizma, znatiželje i ekstrovertnosti, a s druge strane je utjecaj okoline, dakle utjecaj toplih, postojanih osoba iz bliže okoline ali i ljudi koji svojim primjerom pokazuju kako se u svakodnevnom životu mogu uspješno prevladati krizne situacije.
Sedam stupova otpornosti
Prema mišljenju stručnjaka, prvih deset godina života ima presudnu ulogu. U tim prvim godinama života potrebno je ojačati osjećaje i svojstva s kojima se većina djece prirodno rađa, a to su osjećaj povjerenja i samouvjerenosti, želja za isprobavanjem novog i nepoznatog, odgovorno ponašanje, spremnost preuzimanja odgovornosti za svoje i tuđe postupke, spremnost da se zatraži pomoć, a u prvom redu optimizam i uživanje u životu.
Pirodni R-faktor s kojim se rađamo moguće je dodatno poboljšati, ne samo u djetinjstvu već i nakon razdoblja adolescencije, pa čak i nakon tridesete godine života. Naime, otpornost i prilagodljivost nisu urođena svojstva, to su sposobnosti koje učimo i stječemo. Upravo stoga u odrasloj dobi možemo naučiti ili, bolje rečeno, razviti i poboljšati te sposobnosti. Prilagodljivost se može usporediti sa srećom: malu količinu svatko dobije na dar, onaj "odlučujući" ostatak svatko sebi mora sam osigurati ili pribaviti.
Bit otpornosti je nepokolebljivo povjerenje u vlastitu sposobnost preuzimanja kontrole nad događajima s kojima se suočavamo u životu. To povjerenje ili samopouzdanje temelji se na sedam stupova koji označavaju "tajnu naše unutrašnje snage": optimizam, prihvaćanje određenih situacija, spremnost pronalaženja rješenja te izbjegavanje uloge žrtve, preuzimanje odgovornosti, korištenje poznanstava i aktivno planiranje ili vizija vlastite budućnosti.
Istovremeno su to životni ciljevi i namjere koje se mogu raščlaniti na male korake; što je više pojedinačnih koraka, to je više uspjeha – i više otpornosti na nove izazove.
Analiza vlastitih mogućnosti
Stručnjaci terapeuti pomažu pacijentima da se prisjete događaja iz svoje prošlosti i spoznaju kako su i na osnovu kojih sposobnosti prevladali neke teške trenutke i životne krize. Veliki je broj ljudi koji obraćaju pažnju samo na ono što im nedostaje, na ono što žele a nemaju, ne razmišljajući o onom što imaju i što mogu. Takvi ljudi žive sa strahovima i strepnjama što im otežava smireno razmišljanje i donošenje odluka, i slabi njihovu duhovnu otpornost. Slabi su umjesto da budu samouvjereni, i da na temelju sposobnosti koje doista posjeduju planiraju budućnost.
Savjet: sve što se oko vas događa shvaćajte ozbiljno ali istovremeno planirajte, predviđajte moguća rješenja za neke eventualne događaje. Posebno je važno nikad se ne pitati " je li moguće", "mogu li ja to"; korisnije je pitati se kako nešto ostvariti, jer pitanje "kako" pokreće procese koji aktiviraju um i pomažu pronaći rješenje.
Optimizam umjesto pesimizma
S obzirom na spomenutih sedam stupova, postavlja se prvo pitanje: kako postati optimist? Odgovor je: ciljanim treningom. To ne znači da treba potisnuti neugodno ili jednostavno nešto neugodno pokušati uljepšati rječima, kako se često pogrešno shvaća metoda "pozitivnog razmišljanja". Optimisti prihvaćaju to stvarno neuljepšano stanje, poznaju i priznaju osjećaje koji su povezani sa stvarnošću. Dakle, prihvaćaju stvarnost i svoje sudjelovanje u događanjima. No, istovremeno su svjesni da su krize prolazne, da imaju rok trajanja i da ih je moguće prevladati. Takav stav nije posljedica želja i namjera već spoznaje da život u cjelini donosi više dobrog nego lošeg.
Poboljšajte svoje sposobnosti
Ako ste se prepoznali u skupini u kojoj ne želite biti, još nije kasno. Savjeti stručnjaka mogu vam pomoći da promijenite i poboljšate svoje sposobnosti, da si olakšate život.
* Unutrašnji dijalog
Trenirati i poboljšati optimizam znači u prvom redu poznavati i kontrolirati vlastita svojstva te znati razgovarati sam sa sobom. Tko, sam ili uz pomoć terapeuta, otkrije kako i prema kojem uzorku spoznaje svijet oko sebe, može ušutkati i potisnuti malog pesimista u sebi koji ističe sve loše a dovodi u pitanje i sumnju sve što je dobro. Takav pristup, kažu psiholozi, pomaže i kroničnim mračnjacima, ako dovoljno dugo vježbaju.
* Nađite rješenja
U tome vam pomaže metoda pokušaja i pogreške. Svaki se cilj može postići na različite načine, no valja priznati da neki pokušaji završe neuspjehom. A kad se to dogodi potrebno je otkriti neki drugi način. Osobe sklone samosažaljevanju i mirenju s ulogom žrtve koje često i ne pokušavaju pronaći rješenje za neki problem, osuđene su na doživotno nezadovoljstvo. Traženje uzroka takvog ponašanja ili uloge "žrtve" može biti korisno, ali samo pod uvjetom da se ne upadne u zamku upornog i temeljitog istraživanja uzroka. Stručnjaci preporučuju tehniku usredotočavanja na traženje rješenja u čemu im mogu pomoći članovi obitelji ili prijatelji. Uz njihovu pomoć moguće je olakšati neke teške situacije i pronaći izlaz i rješenje.
