SIMPTOMIsocijalne fobije najčešće se javljaju između 11. i 19. godine života, apojava smetnji nakon 25. godine je rijetka. Iako je poremećaj čest,rijetki se odvaže potražiti stručnu pomoć, za Vitu piše Ana Žele, prof.psihologije
Svima nam se ponekad javio nelagodanosjećaj u društvu neznanaca ili pri upoznavanju novih osoba. Usocijalnim interakcijama otkrivamo se sugovornicima i okolini, apovratne informacije govore o dojmu koji smo ostavili. Naravno, nemožemo uvijek očekivati da smo bili dojmljivi, a naša nesigurnost upogledu ishoda procjene, pozitivne ili negativne, mogla bi se očitovatikao zbunjenost, crvenjenje ili zamuckivanje. To je normalna pojava.
Kako prepoznati
Simptome socijalne fobije možemo podijeliti u četiri kategorije:
• Fiziološki
Kod odraslih suočenih s neugodnom situacijom može se javitiznojenje, crvenilo lica, osjećaj "leptirića u trbuhu", jako kucanjesrca, teškoće s probavom ili drhtanje. Postoji mogućnost paničnihnapadaja. Istraživanja su pokazala da je dio limbičkog sustava,amigdala, intenzivno aktivna kad se osobu s tim sindromom izložiprijetećoj situaciji.
• Kognitivni (misaoni)
Socijalno fobične osobe boje se kako će se prezentirati drugima.Stoga imaju visoku razinu samosvijesti i visoka očekivanja od sebesamih. Pokušavaju u društvenom kontaktu ostaviti što bolji dojam, aliistovremeno sumnjaju u vlastite socijalne vještine. Boje se da im tijekmisli neće biti fluentan, što im se u stvarnosti ponekad i događa. Bojese mentalnih blokada zbog kojih će previdjeti što su namjeravali reći.Pretpostavljaju da bi sve moglo otići u krivom smjeru i, posljedično,provocirati anksioznu reakciju. Nakon suočavanja s izazovom imaju dojamda nisu ispunili očekivanja i da im je učinak nezadovoljavajući.Utrošit će iznenađujuće mnogo vremena za takva negativna razmišljanja ipodrobne analize. Pesimistično razmatranje neke trivijalne društvenesituacije može trajati danima ili čak tjednima. Takve su osobe skloneinterpretirati pozitivnu ili neutralnu situaciju kao negativnu.
Sukladno izreci da su u strahu velike oči, te osobe preuveličavajuznačaj vlastitog ponašanja i reakciju drugih. Misli su u znatnoj mjeriusmjerene prema samoobrani, a procjene socijalnih situacija iskrivljenena vlastitu štetu. Česti su negativni stavovi poput "Nisam poželjan udruštvu", "Ne ponašam se adekvatno situaciji". Istraživanja su pokazalakako socijalno fobične osobe imaju više negativnih sjećanja, za razlikuod onih koje ne pate od tog poremećaja.
• Emocionalno
Kod osoba koje pate od takvog sindroma mogu se, osimnekontroliranog straha, javiti ljutnja na sebe, tuga, zbunjenost, sram,ponekad bijes ili potištenost. Čest je osjećaj usamljenosti uz koji seistodobno javlja želja za socijalnim kontaktima ili za njihovimizbjegavanjem. Veća je vjerojatnost da će se pojaviti negativno obojeneemocije. Socijalno fobične osobe mogu se osjećati obeshrabreno,nedovoljno cijenjeno, razočarano ili apatično. U nekim slučajevimajavlja se i depresija.
• Bihevioralni (ponašajni)
Kod djece se mogu javiti nekontrolirani ispadi bijesa, plač,zazivanje roditelja i dugotrajna šutnja. Kod odraslih, za razliku odnormalne sramežljivosti, ponašanje s otklonom od uobičajenog ponekaduključuje i ekstremno izbjegavanje društvenih situacija. To se osobitoodnosi na druženja u malim grupama, zabave, susrete s autoritetima,razgovore s neznancima, posjećivanje kafića, spojeve, telefonske pozive(i dolazne i odlazne). Gotovo uvijek se klone situacija u kojima bi ihdrugi mogli vidjeti da jedu ili da, primjerice, sudjeluju u grupnimsportovima. Mogu se javiti pojedini aspekti izbjegavanja kao što jeprimjerice izbjegavanje kontakta očima. Javljaju se kretnje kojekarakteriziraju nervozu (dodirivanje kose, lica, lupkanje prstima…),pasivnost ili ukočenost tijela. Socijalno fobične osobe pribjegavajulaganju kako bi održale sliku o sebi i izbjegle kritiku drugih.
