OPONAŠANJE je prilično raširen oblik ponašanja, u svakoj životnoj dobi i svakom spolu. Različiti su samo razlozi koji nas na to navode. Oponašate li i vi, kako i zašto to činite.
Sportska elegancija je njezin omiljen stil odijevanja, baš kao i njezine najbolje prijateljice. Gle čuda, koristi čak isti parfem kao i ona, a i na telefon se javlja istim pomalo pjevušećim tonom. Posve je normalno da muškarci i žene, baš kao i adolescenti i mala djeca, oponašaju kretnje, izraze lica ili način odijevanja osoba koje dobro poznaju. Ponekad to čine nesvjesno, ali najčešće je ipak riječ o svjesnom imitiranju. Zašto to činimo? I što se krije iza te bezazlene „mane“? Je li u pitanju divljenje ili nezrelost, možda je riječ o nedostatku osobnosti, nesigurnosti, zavisti ili je u pitanju nešto treće, ozbiljnije?
Brojni su razlozi koji nekoga mogu navesti na oponašanje osobe koju zbog nečega doživljavaju kao vrlo važnu osobu.
Unutrašnji mehanizam koji se pokreće svaki put kad pokušavamo nekoga oponašati, može biti aktiviran pozitivnim ili negativnim motivima.
Brojni su razlozi koji nekoga mogu navesti na oponašanje osobe koju zbog nečega doživljavaju kao vrlo važnu osobu.
Unutrašnji mehanizam koji se pokreće svaki put kad pokušavamo nekoga oponašati, može biti aktiviran pozitivnim ili negativnim motivima.
Kad je motiv pozitivan
Oponašanje neke osobine je pozitivno ako nije pasivno, odnosno ako ne proizlazi iz osjećaja manje vrijednosti.
– Stabilan prijateljski odnos u privatnom životu ili na poslu uvijek uključuje i malu dozu natjecateljskog duha. No, on nije toliko posljedica želje da se nadmaši prijatelja koliko želje da kroz usporedbu i oponašanje poradimo na sebi i poboljšamo neke svoje osobine.
– U nekim slučajevima oponašanje može prijeći čak i u identificiranje, posebno ako jedna od tih dviju osoba ima karakter vođe te čvrstoću i odlučnost koji automatski postaju uzorom okolini.
No, to ne mora nužno značiti da je onaj koji je pod utjecajem takve dominantne osobe slabog karaktera ili da nema vlastite osobnosti. Možda ta osoba nikada nije bila poticana da izrazi svoje misli i stavove, nije dovoljno sigurna u sebe ili je pak oduvijek smatrala da nema ništa zanimljivoga za reći pa stoga nikada nije ni pokušala pokazati svoje sposobnosti i potencijale. Zbog toga takva osoba uvijek traži uzor i oslonac u nekome, a najčešće to pronalazi u onome kome se najviše divi.
Kad je motiv negativan
Dinamičnost ili ambicioznost najbolje prijateljice ili kolegice na poslu mogu biti poticaj za prevladavanje vlastitih strahova ili ispravljanje određenih crta vlastita karaktera, no ne smiju biti obrazac koji se pasivno kopira. U suprotnom, postoji mogućnost da ugrozite vlastiti identitet i uvjerenja.
– Neki roditelji primjenjuju u odgoju svoje djece savjete koje su pročitali u raznim časopisima čak i kad nisu baš posve uvjereni u njihovu učinkovitost. Čine to jednostavno zato što misle da bi trebali ili zato što tako nešto rade svi drugi. Pritom nisu svjesni da njihova nesigurnost može zbuniti dijete i kod njega izazvati nedoumicu oko pravila koja mu se nameću.
– Kako bi „usporedba“ s dominantnom osobom, odnosno oponašanje te osobe, bilo produktivno, važno je nikada se ne odreći vlastita kritičkog stava: on služi poput neke vrste korektora koji omogućava da usvojite ili „kopirate“ samo ono što vam doista može biti korisno.
– Kopiranje prijateljičine frizure ili odluka da se počnete baviti istim sportom kao i ona neće donijeti iste rezultate kojima se divite kod nje. Morate biti svjesni da sve ono što vidite i čujete od drugih ne mora i kod vas biti jednako učinkovito, dobro, lijepo ili korisno. Kad to osvijestite, razvit ćete unutrašnju kočnicu koja će vas spriječiti da naprosto slijepo oponašate sve što vam se svidi kod osoba kojima se divite ili im zavidite.
